Samoodgoj i savjesnost pri odgajanju

Kako do čiste savjesti?

Jednostavno. Odgojem i samoodgojem.
Kao što lijep vrt ne raste sam od sebe nego ga netko uređuje, tako i pravilno obliovana savjest jest plod nastojanja i zalaganja. Prvi za to odgovoran, jest svaki pojedinac od nas, a potom svi oni koji imaju bilo kakvu vezu s našim/njihovim odgojem: roditelji, nastavnici, vjeroučitelji...

Samoodgoj je vrlo važan činilac dobro oblikovane savjesti. Razum i volja, dva su, nazovimo ih stupa na kojim počiva savjest sviju nas. Svaki čovjek bi trebao angažirati razum da upozna istinu i volju da bude toliko jaka te može slijediti ono što je razum spoznao kao dobro. Sjetimo se psihologije i njenog učenja o tijeku dozrijevanja koji naša savjest mora proći da bi se mogli u slobodi i odgovornosti sasvim ispravno odlučiti.
Prvi, još veoma primitivan predoblik savjesti je savjestv navike u ranom djetinjstvu. Ako roditelji s ljubavlju prihvaćaju svoju djecu, oni prihvaćaju odricanja i odstupanja od nagonskih težnja i prilagođuje se u ponašanju jasnim zapovjedima roditelja, a da samo u svemu tome još ne prepoznaje dobra.
Naredni je stupanj autoritativna savjest i savjest poistovjećivanja. Dijete se tada poistovjećuje ne toliko s riječima i zapovijedima koliko sa živim primjerom svojih roditelja ili drugih ljubljenih osoba s kojima je povezano i koje za njegov život predstavljaju bezuvjetni autoritet. Preko vanjskog privikavanja dolazi do unutarnjeg prihvaćanja takvih primjera.
Sigmund Freud, psihoanalitičar, s time u vezi s pravom govori kako roditeljski autoritet za dijete znači „nad ja“ ili „idealni ja. Za mnoge ljude razvoj savjesti stane na tom stupnju. Oni se uvijek i u svemu ravnaju po bilo kakvom autoritetu. Osobna odgovornost i vlastitito prosuđivanje njima su sumnjivi i strani.
Upravo kritičko postavljanje prema riječima i primjerima autoriteta značajka je dozrijevanja savjesti. U burno mladenačko doba dozrijevanja mladi čovijek spoznaje svoju samostojnost i naslućuje da ne smije biti odraz svoje okoline, nego da treba sam oblikovati vlastiti život.
U kritičkom protestu mladih ljudi protiv društveno uhodanih načina ponašanja sigurno ima ulogu i taj potrebni razvoj pronalaženja samog sebe i vlastite odgovornosti.
Savjest nas osposobljuje da spoznamo valjanost i obveznost ćudorednih vrednota i normi za nas i da u konkretnoj odluci ostanemo vjerni dobru i time zadovoljimo zahtjev Boga koga u toj odluci susrećemo. Savjest spontano djeluje prosuđujući naše čine. Krivo formirana savjest javlja se kod osoba koje nisu izgradile svoj osobni stav, nego se lako povode za medijima, okolinom, vanjskim autoritetima.