Glavna zadaća roditelja je da odgoje svoje dijete, to jest da mu pomognu da se, malo pomalo, kako odrasta, uključuje u društvo i da postane dobar član društva u kojem živi i radi. Ako to ne uspiju, nisu uspjeli u odgoju, nisu uspjeli ostvariti zadaću koja im je povjerena.
Što učiniti da dobijemo željeni odgovor od djeteta na naše poticaje? Prije svega, potrebno nam je strpljenje. To je ljudska osobina koja nam pomaže da ustrajemo i onda kad vidimo da plodovi našeg rada nisu nikli onako kako mi to želimo, nego da prokliju tek onda kad im bude vrijeme. Strpljenje nam pomaže da ustrajemo iako nam se čini da je cilj daleko. Strpljenje kruni zadovoljstvom svaki posao koji smo dobro započeli i ustrajno oko njega nastojali.
Nakon toga potrebno je povjerenje: povjerenje u odgajanika i povjerenje u odgojitelja. Djeca moraju vjerovati svojim roditeljima i roditelji moraju vjerovati njima. Ta vrlina ne dolazi sama od sebe. Ona nastaje malo pomalo kao plod uzajamnog nastojanja i povjerenja djece i roditelja. Ipak, mora se reći da veća odgovornost leži na roditeljima jer su oni stariji, iskusniji i znaju kako se ostvaruje povjerenje. To traži iskrenost i dosljednost. To traži da se u pravom trenutku učini pravi potez. Djeca su instinktivno spremna vjerovati roditeljima koji se za njih brinu.
Jedan savjet neće biti na odmet: neka roditelji nikada ne prestanu učiti odgajati i neka nikada ne pomisle da ako su s uspjehom odgojili jedno dijete, da se isti recept može primijeniti na drugo. Svako dijete je jedan novi izazov, jedno novo iskustvo, jedan novi život. Pogotovo to vrijedi ako je veliki vremenski razmak izmedu djece.
Osim strpljenja i povjerenja potrebno je imati vremena za dijete. Vrijeme provedeno s djetetom nije nikada izgubljeno. Iako bismo mogli raditi nešto "pametnije" i "korisnije", dok šećemo, dok se igramo, dok pričamo, dok se družimo s djetetom, ipak u konačnici vidimo da nema ništa vrjednije od toga da se bude s djetetom. Zašto? Prvenstveno zato što dijete najbolje uči i usvaja lijepo ponašanje iz primjera starijih. Djeca trebaju uzore. Pozitivni uzori najbolji su im putokaz kako se oni sami trebaju ponašati u životu.
Uza sve to nabrojeno, a i mnoge druge stvari koje su preskočene, kruna odgoja jest ljubav. Ljubav je ta koja pokreće ljude da se uopće odluče na djecu. Ljubav je ta koja im daje snage da odgajaju djecu i da se žrtvuju za njih. Ljubav je ta koja će im pomoći da doista dobro i uspješno odgoje svoju djecu. Gdje je ljubav, gdje ona upravlja našim osjećajima, tu je onda i hrabrost i žrtva i sposobnost. Ono što ne znamo, ono što ne možemo, što ne razumijemo, sve ćemo to nadoknaditi ljubavlju.
Thursday, October 30, 2008
Monday, October 27, 2008
Dova za cestitu djecu
Ni jedan trud necem donijeti rezultat bez Allahove pomoci. Treba uciti sljedecu dovu sedam puta poslije svakog dnevnog namaza da se imaju cestitia djeca. Ovo je dova poslanika Zekerijja koja se nalazi u suri Ale Imran, ajet 37:
Bismillahirrahmannirahim
Allahumme salli ala muhammedin ve ali muhammed.
Rabbi heb li min ledunke zurrijjeten tajjibeten, inneke semiuddua.
Allahumme salli ala muhammedin ve ali muhammed.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Boze, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj.
Gospodaru moj, podaj mi od Sebe cestito potomstvo; Zaista Ti cujes dovu.
Boze, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj.
Bismillahirrahmannirahim
Allahumme salli ala muhammedin ve ali muhammed.
Rabbi heb li min ledunke zurrijjeten tajjibeten, inneke semiuddua.
Allahumme salli ala muhammedin ve ali muhammed.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Boze, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj.
Gospodaru moj, podaj mi od Sebe cestito potomstvo; Zaista Ti cujes dovu.
Boze, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj.
Wednesday, October 22, 2008
10 zlatnih pravila odgoja djece
1.Nikada ne udarajte svoje dijete!
Svaki roditelj zna kako ga dijete može izludjeti i dovesti u situaciju kada poželi udariti ga po guzi, no nemojte si dozvoliti da to doista i učinite. Maknite se od djeteta, umijte se hladnom vodom, vrištite u jastuk... Pokušajte potrošiti nakupljenu negativnu energiju na drugi način koji ne ugrožava vaše dijete. Zašto ne udarati? Mnogo je razloga. Udaranjem djetetu šaljete one poruke koje mu vjerojatno nikada ne biste htjeli usaditi – da je u redu udariti slabijeg od sebe, da je u redu udariti osobu koju voliš, da je u redu udariti kad ne znaš miroljubivi izlaz iz situacije, da je u redu primjeniti fizičku silu, da se roditelje "sluša" zbog straha... Neka vaš autoritet nad djetetom, koji je neosporno potreban, počiva na ljubavi, a ne na strahu. Zadnje, ali ne i najmanje važno – u našoj je državi udaranje djece kažnjivo zakonom.
2. Poštujte dijete!
Vaše dijete, ma koliko malo bilo, ima svoju osobnost, interese i želje. Iako je maleno, ono je također ljudsko biće koje zahtijeva odnos pun ljubavi i uvažavanja. To ne znači da mu morate ispunjavati svaki prohtjev, ali biste ga trebali pustiti da slobodno izrazi svoje želje, iako će neke od njih možda biti odbijene. Ne ismijavajte ga, ne umanjujte njegove strahove ili dvojbe, nikada ga ne vrijeđajte niti omalovažavajte. Nikada nemojte smetnuti s uma da to maleno biće ima svoj integritet koji vi niti itko drugi ne smijete narušavati.
3. Igrajte se s djetetom.
Vašem djetetu potrebno je vrijeme koje provodite u igri. Ne morate se igrati satima, stručnjaci tvrde kako je dovoljno i pola sata dnevno, ali to mora biti vrijeme u kojem vas neće prekidati zvonjava mobitela i tijekom kojeg nećete paralelno kuhati ručak. Najbolja je „floortime“ metoda - spustite se s djetetom na pod, igrajte se figuricama, crtajte, napravite cestu i vozite autiće, gađajte se jastucima, škakljajte, vježbajte, pjevajte, plešite, modelirajte... Slijedite dijete i njegove želje i budite sigurni da će takva potpuno predana igra napuniti vašem djetetu baterije!
4. Komunicirajte.
Pokažite iskren interes za ono što dijete radi, razgovarajte o njegovim razmišljanjima, osjećajima i svakodnevnici. Pričajte mu i vi o tome što ste vi radili, što volite i ne volite... Malo dijete učite verbalizaciji osjećaja kako bi kad malo odraste moglo točno detektirati svoje osjećaje i naučiti nositi se s njima na pravilan način. Dopuštajte mu da samo iskomunicira svoje želje i potrudite se što češće mu davati mogućnost izbora. Sve objašnjavate i pričajte od najranije dobi – naravno, kada dijete jednom počne pričati, ne zaboravite ga i slušati.
5. Budite iskreni prema djetetu.
Većina djece gotovo instinktivno osjeti kada ih roditelji „muljaju“. Izbjegavajte takav odnos i od početka budite iskreni prema djetetu. Uvijek mu govorite istinu o važnim događajima, promjenama i slično, ma kako škakljiva pitanja mogla biti, jer dijete instiktivno osjeća kad mu nešto tajite, ali ne zna dokučiti i protumačiti što se dogodilo. Roditeljska je obveza reći djetetu istinu na njemu prihvatljiv i razumljiv način, uz činjenice i bez pretjerivanja s detaljima te onoliko koliko za svoju dob može prihvatiti.
6. Hvalite dijete.
Pohvala je daleko učinkovitija od kazne. Dokazano je da su djeca sklona ponavljati ono ponašanje za koje su nagrađena, makar to bilo samo u obliku pohvale. Nemojte se bojati da biste mogli stvoriti malog egomanijaka , jer se to neće dogoditi. Pokušajte izbjegavati kažnjavanje i pridavanje pažnje neželjenim oblicima ponašanja, već se u potpunosti fokusirajte na pozitivne stvari koje je dijete učinilo. Na kraju svakog dana prisjetite se jedne dobre stvari koje je dijete taj dan napravilo (podijelilo igračke s drugim djetetom, pojelo cijeli ručak, pospremilo igračke...) i pohvalite ga. Neki roditelji vole nagraditi dijete putem „smješka“ – nasmijanog lica koje nacrtaju na papiru i stave na zid. Ako vam se ta ideja sviđa, možete je isprobati i dogovoriti s djetetom da će za 5 dobivenih smješka zaraditi privilegiju da mu kupite neku sitnicu.
7. Vjerujte svojim instinktima.
Čini vam se da je dijete bolesno, no rodbina vam govori da paničarite. Imate osjećaj da ste nečim povrijedili svoje dijete, ali sestra vam tvrdi kako umišljate. Ne dajte se smesti. Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i mogu predosjetiti ako nešto ne valja. Ne potiskujte svoje instinkte i dopustite im da budu vodič pri vašim postupcima i odlukama.
8. Budite dosljedni.
Nije uvijek lako, ali je dugoročno jedino isplativo. Većina roditelja padne u zamku popuštanja da bi (kratkoročno) riješili neki problem – na primjer, kažete djetetu da mu nećete kupiti neku igračku, no na kraju mu, nakon njegovog polusatnog vrišanja, plakanja, moljenja i kumljenja – tu igračku ipak kupite. Srežite takve situacije u startu – čim vidite da će doći do neke konflikte situacije, odmah se upitajte hoćete li na kraju popustiti pod pritiskom. Ako hoćete, onda je bolje da popustite odmah. U suprotnom djetetu šaljete poruku da ćete uvijek promijeniti svoju odluku ako se ono dovoljno potrudi i gubite kredibilitet. Odvojite bitno od nebitnog i ne inzistirajte na stvarima koje vam nisu doista važne.
9. Brinite za djetetovu sigurnost.
Ako imate malo dijete koje puže ili prohodava, obavezno zaštitite sve utičnice. Oštre rubove zaštite sigurnosnim silikonskim navlakama te uklonite sve opasne stvari (upaljače, noževe, sredstva za čišćenje) izvan mjesta na kojima ih dijete može dosegnuti. Djecu sve dobi uvijek vozite u odgovarajućoj autosjedalici, odnosno neka veća djeca uvijek budu zavezana sigurnosnim pojasem. Od malena ih učite da cestu prelaze isključivo na pješačkom prijelazu kada je upaljeno zeleno svjetlo, a manju djecu učite da vas, kad hodate uz cestu, obavezno drže za ruku.
10. Pazite na djetetovu prehranu.
Nije nužno da hranu za djecu kupujete isključivo u dućanima sa zdravom hranom, no poželjno je težiti uravnoteženoj prehrani, izbjegavati lošu hranu, a slatkiše umjereno dozirati. Dakle, djetetov jelovnik treba se temeljiti na voću, povrću, žitaricama, mliječnim proizvodima i ribi ili mesu, a hranu poput pašteta, hrenovki, grickalica, jela prženih u puno ulja poput prženih krumpirića te instant hranu (juhe iz vrećica i slični gotovi proizvodi) djeca bi trebala u potpunosti izbjegavati. Ako vaše dijete ipak jede takve namirnice, potrudite se svesti ih na što manju mjeru i obogatiti mu jelovnik primjerenijom hranom. Ne zaboravite da se prehrambene navike stvaraju u najranijem djetinjstvu te da su vodeći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj bolesti krvnožilnog sustava, koje su nerijetko usko povezane s lošom prehranom. Dajte u startu svom djetetu mogućnost da doživi duboku starost.
Svaki roditelj zna kako ga dijete može izludjeti i dovesti u situaciju kada poželi udariti ga po guzi, no nemojte si dozvoliti da to doista i učinite. Maknite se od djeteta, umijte se hladnom vodom, vrištite u jastuk... Pokušajte potrošiti nakupljenu negativnu energiju na drugi način koji ne ugrožava vaše dijete. Zašto ne udarati? Mnogo je razloga. Udaranjem djetetu šaljete one poruke koje mu vjerojatno nikada ne biste htjeli usaditi – da je u redu udariti slabijeg od sebe, da je u redu udariti osobu koju voliš, da je u redu udariti kad ne znaš miroljubivi izlaz iz situacije, da je u redu primjeniti fizičku silu, da se roditelje "sluša" zbog straha... Neka vaš autoritet nad djetetom, koji je neosporno potreban, počiva na ljubavi, a ne na strahu. Zadnje, ali ne i najmanje važno – u našoj je državi udaranje djece kažnjivo zakonom.
2. Poštujte dijete!
Vaše dijete, ma koliko malo bilo, ima svoju osobnost, interese i želje. Iako je maleno, ono je također ljudsko biće koje zahtijeva odnos pun ljubavi i uvažavanja. To ne znači da mu morate ispunjavati svaki prohtjev, ali biste ga trebali pustiti da slobodno izrazi svoje želje, iako će neke od njih možda biti odbijene. Ne ismijavajte ga, ne umanjujte njegove strahove ili dvojbe, nikada ga ne vrijeđajte niti omalovažavajte. Nikada nemojte smetnuti s uma da to maleno biće ima svoj integritet koji vi niti itko drugi ne smijete narušavati.
3. Igrajte se s djetetom.
Vašem djetetu potrebno je vrijeme koje provodite u igri. Ne morate se igrati satima, stručnjaci tvrde kako je dovoljno i pola sata dnevno, ali to mora biti vrijeme u kojem vas neće prekidati zvonjava mobitela i tijekom kojeg nećete paralelno kuhati ručak. Najbolja je „floortime“ metoda - spustite se s djetetom na pod, igrajte se figuricama, crtajte, napravite cestu i vozite autiće, gađajte se jastucima, škakljajte, vježbajte, pjevajte, plešite, modelirajte... Slijedite dijete i njegove želje i budite sigurni da će takva potpuno predana igra napuniti vašem djetetu baterije!
4. Komunicirajte.
Pokažite iskren interes za ono što dijete radi, razgovarajte o njegovim razmišljanjima, osjećajima i svakodnevnici. Pričajte mu i vi o tome što ste vi radili, što volite i ne volite... Malo dijete učite verbalizaciji osjećaja kako bi kad malo odraste moglo točno detektirati svoje osjećaje i naučiti nositi se s njima na pravilan način. Dopuštajte mu da samo iskomunicira svoje želje i potrudite se što češće mu davati mogućnost izbora. Sve objašnjavate i pričajte od najranije dobi – naravno, kada dijete jednom počne pričati, ne zaboravite ga i slušati.
5. Budite iskreni prema djetetu.
Većina djece gotovo instinktivno osjeti kada ih roditelji „muljaju“. Izbjegavajte takav odnos i od početka budite iskreni prema djetetu. Uvijek mu govorite istinu o važnim događajima, promjenama i slično, ma kako škakljiva pitanja mogla biti, jer dijete instiktivno osjeća kad mu nešto tajite, ali ne zna dokučiti i protumačiti što se dogodilo. Roditeljska je obveza reći djetetu istinu na njemu prihvatljiv i razumljiv način, uz činjenice i bez pretjerivanja s detaljima te onoliko koliko za svoju dob može prihvatiti.
6. Hvalite dijete.
Pohvala je daleko učinkovitija od kazne. Dokazano je da su djeca sklona ponavljati ono ponašanje za koje su nagrađena, makar to bilo samo u obliku pohvale. Nemojte se bojati da biste mogli stvoriti malog egomanijaka , jer se to neće dogoditi. Pokušajte izbjegavati kažnjavanje i pridavanje pažnje neželjenim oblicima ponašanja, već se u potpunosti fokusirajte na pozitivne stvari koje je dijete učinilo. Na kraju svakog dana prisjetite se jedne dobre stvari koje je dijete taj dan napravilo (podijelilo igračke s drugim djetetom, pojelo cijeli ručak, pospremilo igračke...) i pohvalite ga. Neki roditelji vole nagraditi dijete putem „smješka“ – nasmijanog lica koje nacrtaju na papiru i stave na zid. Ako vam se ta ideja sviđa, možete je isprobati i dogovoriti s djetetom da će za 5 dobivenih smješka zaraditi privilegiju da mu kupite neku sitnicu.
7. Vjerujte svojim instinktima.
Čini vam se da je dijete bolesno, no rodbina vam govori da paničarite. Imate osjećaj da ste nečim povrijedili svoje dijete, ali sestra vam tvrdi kako umišljate. Ne dajte se smesti. Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i mogu predosjetiti ako nešto ne valja. Ne potiskujte svoje instinkte i dopustite im da budu vodič pri vašim postupcima i odlukama.
8. Budite dosljedni.
Nije uvijek lako, ali je dugoročno jedino isplativo. Većina roditelja padne u zamku popuštanja da bi (kratkoročno) riješili neki problem – na primjer, kažete djetetu da mu nećete kupiti neku igračku, no na kraju mu, nakon njegovog polusatnog vrišanja, plakanja, moljenja i kumljenja – tu igračku ipak kupite. Srežite takve situacije u startu – čim vidite da će doći do neke konflikte situacije, odmah se upitajte hoćete li na kraju popustiti pod pritiskom. Ako hoćete, onda je bolje da popustite odmah. U suprotnom djetetu šaljete poruku da ćete uvijek promijeniti svoju odluku ako se ono dovoljno potrudi i gubite kredibilitet. Odvojite bitno od nebitnog i ne inzistirajte na stvarima koje vam nisu doista važne.
9. Brinite za djetetovu sigurnost.
Ako imate malo dijete koje puže ili prohodava, obavezno zaštitite sve utičnice. Oštre rubove zaštite sigurnosnim silikonskim navlakama te uklonite sve opasne stvari (upaljače, noževe, sredstva za čišćenje) izvan mjesta na kojima ih dijete može dosegnuti. Djecu sve dobi uvijek vozite u odgovarajućoj autosjedalici, odnosno neka veća djeca uvijek budu zavezana sigurnosnim pojasem. Od malena ih učite da cestu prelaze isključivo na pješačkom prijelazu kada je upaljeno zeleno svjetlo, a manju djecu učite da vas, kad hodate uz cestu, obavezno drže za ruku.
10. Pazite na djetetovu prehranu.
Nije nužno da hranu za djecu kupujete isključivo u dućanima sa zdravom hranom, no poželjno je težiti uravnoteženoj prehrani, izbjegavati lošu hranu, a slatkiše umjereno dozirati. Dakle, djetetov jelovnik treba se temeljiti na voću, povrću, žitaricama, mliječnim proizvodima i ribi ili mesu, a hranu poput pašteta, hrenovki, grickalica, jela prženih u puno ulja poput prženih krumpirića te instant hranu (juhe iz vrećica i slični gotovi proizvodi) djeca bi trebala u potpunosti izbjegavati. Ako vaše dijete ipak jede takve namirnice, potrudite se svesti ih na što manju mjeru i obogatiti mu jelovnik primjerenijom hranom. Ne zaboravite da se prehrambene navike stvaraju u najranijem djetinjstvu te da su vodeći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj bolesti krvnožilnog sustava, koje su nerijetko usko povezane s lošom prehranom. Dajte u startu svom djetetu mogućnost da doživi duboku starost.
Sunday, October 19, 2008
Vazno za odgoj i najvaznije
Esselamu alejkum wr wb
Obicno pod odgoj podrazumijevamo razvoj inteligencije kod djeteta te gradjenje pozitivnih osobina i lijepog ponasanja. No, to je tek treca ili cetvrta stepenica po vaznosti kada je rijec o odgoju i podizanju djeteta.
Najvaznije od svega je podizati zdravo dijete!
Zdravlje pocinje od usta tj. od hrane koja se unosi te od zuba. Bez zdrave hrane nista nije zagarantovano, a bez zdravih zuba ni najzdravija hrana nije garancija potpuno zdravog razvoja.
Zubi su povezani sa zdravljem koliko i higijena. Ali prema naucnicima zubi su povezani i sa inteligencijom. Naime, neki su naucnici otkrili da se sa brojem ispalih zubi smanjuje inteligencija. Bilo to tacno ili ne ipak zubi mnogo znace kad je u pitanju psiha. Osobe sa zdravim i lijepim zubima su mnogo sretnije, veselije i nasmijanije kroz zivot, pa je i kvalitet njihova zivota bolji, a samim time i zdravlje. Jer, opcepoznato je, da oni koji se vise smiju i osmjehuju salju svom mozgu poruke da je sve OK, a mozak i tijelo reaguju i luce se hormoni srece.
Prije nego bi djeca mogla kvalitetno i sistematski da uce potrebno im je osigurati dobro zdravlje, zdravu hranu, lijepe i zdrave zube te ih usreciti i uciniti psihicki zdravim osobama.
Tek nakon toga svega dolazi razvoj inteligencije kao spontana reakcija i prirodan slijed.
Zdrava i sretna djeca ce sa zadovoljstvom uciti jer je spoznaja svakom ljudskom bicu potreba i svako ljudsko bice posjeduje unutarnji instikt i volju za ucenjem. Samozadovoljstvo koje svaki pojedinac osjeca garant je i najbolja motivacija ka razvoju.
No kad su djeca u pitanju, u sve brige oko djece treba pomijesati mnogo mnogo ljubavi. Bez ljubavi sve bi bilo nepotpuno. I postoji mogucnost da se od zdrave i inteligentne djece nikad ne uspiju razviti emocionalno inteligentne osobe.
Pa cesto mozemo sresti kroz zivot pametne i zdrave osobe, akdemske gradjane koji su npr. nasilni i agresivni.
Postizanje nekog nivoa na intelektualnom planu ne garantira da ce osoba postati i emocionalno zrela i zdrava.
Zato dragi roditelji prije i poslije svega volite vasu djecu. Naucite kako da im iskazete ljubav, kako da ih bezuvjetno volite i kako da im pruzite spoznaju o vasoj ljubavi tako da je budu svjesni u svakom momentu njihova zivota. I kad ste ljuti, i kad ste veseli, i kada ste sa njima i kada ste daleko vazno je da znaju da ih mnogo volite.
Obicno pod odgoj podrazumijevamo razvoj inteligencije kod djeteta te gradjenje pozitivnih osobina i lijepog ponasanja. No, to je tek treca ili cetvrta stepenica po vaznosti kada je rijec o odgoju i podizanju djeteta.
Najvaznije od svega je podizati zdravo dijete!
Zdravlje pocinje od usta tj. od hrane koja se unosi te od zuba. Bez zdrave hrane nista nije zagarantovano, a bez zdravih zuba ni najzdravija hrana nije garancija potpuno zdravog razvoja.
Zubi su povezani sa zdravljem koliko i higijena. Ali prema naucnicima zubi su povezani i sa inteligencijom. Naime, neki su naucnici otkrili da se sa brojem ispalih zubi smanjuje inteligencija. Bilo to tacno ili ne ipak zubi mnogo znace kad je u pitanju psiha. Osobe sa zdravim i lijepim zubima su mnogo sretnije, veselije i nasmijanije kroz zivot, pa je i kvalitet njihova zivota bolji, a samim time i zdravlje. Jer, opcepoznato je, da oni koji se vise smiju i osmjehuju salju svom mozgu poruke da je sve OK, a mozak i tijelo reaguju i luce se hormoni srece.
Prije nego bi djeca mogla kvalitetno i sistematski da uce potrebno im je osigurati dobro zdravlje, zdravu hranu, lijepe i zdrave zube te ih usreciti i uciniti psihicki zdravim osobama.
Tek nakon toga svega dolazi razvoj inteligencije kao spontana reakcija i prirodan slijed.
Zdrava i sretna djeca ce sa zadovoljstvom uciti jer je spoznaja svakom ljudskom bicu potreba i svako ljudsko bice posjeduje unutarnji instikt i volju za ucenjem. Samozadovoljstvo koje svaki pojedinac osjeca garant je i najbolja motivacija ka razvoju.
No kad su djeca u pitanju, u sve brige oko djece treba pomijesati mnogo mnogo ljubavi. Bez ljubavi sve bi bilo nepotpuno. I postoji mogucnost da se od zdrave i inteligentne djece nikad ne uspiju razviti emocionalno inteligentne osobe.
Pa cesto mozemo sresti kroz zivot pametne i zdrave osobe, akdemske gradjane koji su npr. nasilni i agresivni.
Postizanje nekog nivoa na intelektualnom planu ne garantira da ce osoba postati i emocionalno zrela i zdrava.
Zato dragi roditelji prije i poslije svega volite vasu djecu. Naucite kako da im iskazete ljubav, kako da ih bezuvjetno volite i kako da im pruzite spoznaju o vasoj ljubavi tako da je budu svjesni u svakom momentu njihova zivota. I kad ste ljuti, i kad ste veseli, i kada ste sa njima i kada ste daleko vazno je da znaju da ih mnogo volite.
Vrste inteligencije
Postoji osam inteligencija, a to su:
- Jezična inteligencija – sposobnost čitanja, pisanja i komuniciranja pomoću riječi
- Logičko-matematička inteligencija – sposobnost razumijevanja i računanja, razmišljanja na logičan i sistematičan način
- Vizualno-prostorna inteligencija – sposobnost razmišljanja u slikama, vizualizacije budućeg ishoda, zamišljanja stvari u glavi.
- Glazbena inteligencija – sposobnost stvaranja ili komponiranja glazbe, dobrog pjevanja ili razumijevanje i cijenjenje glazbe, sposobnost držanja ritma.
- Tjelesno-kinestetička inteligencija – sposobnost vještog korištenja tijela za rješavanje problema, stvaranje proizvoda ili prezentiranje ideja i emocija.
- Društvena (interpersonalna) inteligencija – sposobnost učinkovitog rada s drugima, povezivanje s drugim ljudima, pokazivanja empatije i razumijevanja, primjećivanja njihovih motivacija i ciljeva.
- Osobna (intrapersonalna) inteligencija – sposobnost za samoanalizu i refleksiju, sposobnost samopromišljanja i samoprocjene vlasitih postignuća, samokritika vlastitog ponašanja i unutarnjih osjećaja, sposobnost planiranja i postavljanja ciljeva, mogućnost poznavanja samog sebe.
- Prirodna inteligencija – sposobnost prepoznavanja flore i faune, stvaranja drugih posljedičnih razlikovanja u prirodnom svijetu i produktivnog korištenja ove sposobnosti, npr. u lovu, poljodjelstvu ili biologiji.
Subscribe to:
Posts (Atom)