Mnogi roditelji usađuju djetetu shvatanje da, ukoliko ne završi neki fakultet, neće biti "priznat" čovjek, biće građanin drugog reda i sl. Upisujući se na fakultete samo zbog želje roditelja i straha od budućnosti, mladi naravno zapadaju u emocionalne krize jer ne mogu da ostvare želje koje, u stvari, i nijesu njihove. Treba poštovati osobenosti svakog djeteta i znati da čovjek može ostvariti svoje potencijale kroz razna zanimanja i hobije u kojima se ne traži visoka stručna sprema. Takva psihički zdrava i zrela osoba može i bez fakultetske diplome dati društvu i porodici više nego jedan fakultetski obrazovan čovjek koji je emocionalno "osakaćen" usljed prisilnog studiranja.
Naša djeca odrastaju u potpuno drugačijim životnim uslovima nego mi. Zar je onda čudno što imaju svoj sopstveni stil života i svoje sklonosti? Koliko je onda deplasirana svaka naša pridika: "E kako sam ja radio i zarađivao i učio, kako sam išao bos, kako sam jeo mast i hljeb a ova današnja omladina..."
Iako je teško distancirati se od svojih želja, radujte se ako kod svoje djece primijetite njihova sopstvena, potpuno drugačija interesovanja. To pokazuje da ste vaspitali jednog nezavisnog, samostalnog čovjeka. Ne postoji ništa bolje od toga. Djeca koja su drugačija nude roditelju fantastičnu priliku da upoznaju nešto novo, da saznaju stvari koje inače nikada ne bi saznali. To život u porodici čini zanimljivim. Jer, zamislite da ste u braku sa samim sobom - pa različitosti nas uvijek bogate.
Savjet: Smanjite svoje zahtjeve. Pravila svedite na minimum ali ostanite dosljedni u njihovom poštovanju. Pružite djetetu malo više slobodnog vremena. Shvatite da stalni zahtjevi kod djeteta stvaraju otpor i napetost. Pretjerani zahtjevi su, u stvari, negiranje djetinjstva i trpanje u okvire koje postavljaju odrasli, iz kojih dijete želi da izađe po svaku cijenu.
Monday, November 24, 2008
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment