I to je DZIHAD!!

Od vanjskih Allahovih znamenja i darova čovjeku, najveći su djeca. Djeca su, ustvari, dio svojih roditelja i njihov fizičko-biološki produžetak na dunjaluku. Ako ih lijepo i islamski odgoje tada su djeca i vjerski i duhovni i moralno-etički produžetak svojih roditelja. Dijete je dio srca i duše svojih roditelja, majke pogotovu:"Dijete je plod srca i jedan od džennetskih mirisnih cvjetova". (I.P.H, 1840), kaže Resul ili «Evladuna Ekbaduna» - "naša djeca su naše džigerice".

Velika većina roditelja više voli svoju djecu nego sebe. Zato odgojem treba čuvati i spašavati srce i dušu djece, a ishranom, odjećom i obućom njihova tijela. Počevši od vladara kao najodgovornijeg, preko oca, majke, djece do sluga u kući u islamu su svi po svojim položajima, ukazanom povjerenju, konkretnoj moći sposobnostima i znanju odgovorni i bit će pitani za povjerene emanete:"Svi ste pastiri i svako će biti odgovoran za svoje stado. Imam je pastir svome narodu i biće odgovoran za svoje stado: Čovjek je pastir u svojoj porodici, i biće odgovoran za svoje stado; sluga je pastir i čuvar imovine svoga vlasnika i biće odgovoran za svoje stado: dijete je pastir u imovini svoga roditelja i biće odgovorno za svoje stado. Ukratko, svako je pastir i svako će biti odgovoran za svoje stado" (I.P.H, 1186).

Kako se primjećuje, odgoj je u islamu organiziran, međusobno povezan i komplementaran proces u koga su uključeni svi. Samo u tako sistemskom i metodološki vođenom odgojnom procesu gdje su osnovne vrijednosti, načela, principi, cilj i sredstva odgoja slobodno usaglašeni i slobodno prihvaćeni uz Allahovu pomoć i milost, može se očekivati izvjestan rezultat. Ne može se tražiti od djece lijep odgoj i poslušnost, a prije toga ne pružiti im ništa.

Šta znači ne voditi brigu o odgoju svoje djece? To je pronevjera najvećeg Allahovog izvanjskog dara i znamenja čovjeku:"Pastiru kome se povjeri stado na čuvanje, pa ga on ne sačuva i ne uputi, biće uskraćena Allahova sveobuhvatna milost", kaže hadis (I.P.H, 188).

Muhammed a.s. čini dovu Allahu dž.š. za roditelje koji se trude da odgoje svoju djecu: "Neka se Allah smiluje roditelju, koji se trudi i pomaže svoje dijete da nauči i izvršava ono što je dobro".

Najskuplja cijena odgoja je ona - da umjesto roditelja i bliže rodbine - djecu i omladinu odgaja vrijeme i ulica. To je skup, jalov i opasan odgoj: "Koga, kako treba, ne odgoje roditelji, odgojiće ga vrijeme", kaže Resul. Pravi ambijent za odgoj djece je porodica, džemaat, džamija, a može biti i škola, ukoliko se promijeni cilj i sadržaj njenog rada. Zanemarivanje odgoja djece - znači prepuštanje djece ulici i njihovom poprimanju osobina, navika i ponašanja koja su suprotna s učenjem islama, što spada u velike grijehe. "Neće doći pred Allaha Njegov rob musliman s većim grijehom nego li onaj, koji je dozvolio da mu kućna čeljad ostanu bez valjanog islamskog odgoja i poznavanja islamskih propisa, bez kojih se ne može valjano živjeti islamskim životom", upozorava.Vjerovjesnik.

Brigu o sebi, djeci i roditefjima Poslanik usporeduje sa džihadom:"Nije jedini oblik džihada da se čovjek s oružjem u ruci bori na Allahovom putu, nego je i ovo džihad: pažnja prema roditeljima, briga o djeci i porodici, te briga o sebi, kako čovjek ne bi pao na teret drugima". (I.P.H, 1352)