Dovite na dan Arefata

- JA BEDI'ASSEMAVATI WEL ERDI. JA HAJJU JA QAJJUM,

- ES'ELUKE BI ENNE LEKEL HAMDU, LA ILAHE ILLA ENTEL MENNAN,

- ES'ELUKE BI ENNI EŠHEDU ENNEKE ENTELLAHU LA ILAHE ILLA ENTEL EHADU SSAMED ELLEZI LEM JELID WE LEM JULED WE LEM JEKUN LEHU KUFUVEN EHAD.

- JA RABB, JA RABB.

- JA ERHAMERRAHIMIN.

- JA ZEL-DŽELALI WEL – IKRAM.

-LA ILAHE ILLA ENTE SUBHANEKE INNI KUNTU MINE ZZALIMIN.

- JA MALIKEL MULKI TUTIL MULKE MEN TEŠA'VE TENZI'UL MULKE MIMMEN TEŠA'VE TUIZZU MEN TEŠA'VE TUZILLU MEN TEŠA'BI JEDIKEL HAJRU INNEKE 'ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR.

- ALLAHUMME INNI ES'ELUKE BISMIKEL 'AZIM ELLEZI IZA DU'ITE BIHI EDŽEBTE WE IZA SUILTE BIHI E'ATAJTE, ESELUKE MINEL HAJRI KULLIHI WE E'UZU BIKE MINE ŠŠERI KULLIHI.

- ALLAHUMME INNI ES'ELUKE BI ENE LEKEL HAMDU, LA ILAHE ILLA ENTEL MENNANU, BEDI'USSEMAWATI WEL ERDI, ZUL DZELALI WEL IKRAMI JA HAJJU JA QAJJUM

DOVA NASEG REISA:

Allahu Svemogući,
Sačuvaj nas bogatstva bez truda i rada,
Uživanja bez svijesti i savjesti,
Obrazovanja bez odgoja,
Poslovanja bez etike i morala,
Politike bez principa,
Vjere bez odricanja!
Allahu Milostivi,
Učini da samo Tebi služimo!
Da se grijeha klonimo!
Da istinu govorimo!
Da o dobru mislimo!
Da dobra djela činimo!
Da se tuđeg hakka klonimo!
Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
Allahu Samilosni,
Podari bolesnima zdravlje!
Siromašnima opskrbu!
Prognanima povratak domovima njihovim!
Zarobljenicima slobodu!
Našim braniocima pomoć!
Našoj domovini mir i slobodu!
Osnaži naše prvake mudrošću i hrabrošću!
Našu ulemu znanjem i iskrenošću!
Allahu Premilostivi,
Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću!
Očisti ljudska srca od mržnje i zla!
Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost!
Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote,
I tako Ti Tvoje milosti u ovom velikom danu!

Koristi savjeti roditeljaima

1. Stavite roditeljstvo na prvo mjesto. Nije uvijek lako; traži vrijeme i napor, no odgoj djeteta mora biti obiteljski prioritet.

2. Vi ne možete izbjeći biti model svom djetetu, zato nastojte da to uvijek bude dobar model.
3. Uskladite ono sto poručujete kao model, to govorite djetetu kad ga potičete na poželjna ponašanja i akcije koje zajednički poduzimate kako bi se dijete učilo samodisciplini, usvajalo radne navike, njegovalo dobre odnose sa drugima.

4. Imajte kontrolu nad količinom vremena koju dnevno i tjedno provodite s djetetom. Uključite dijete u vas društveni život i potrudite se da vi budete uključeni u njegov.
5. Održavajte obiteljske rituale koji ce pomoči djetetu da nauči neka društvena ponašanja, pravila i bon-ton.
6. Slušajte dijete i čujte što vam govori i kad ne govori. Uzimajte ozbiljno ono što vam govori jer, vama naizgled nevažno za njega može biti životno važno.

7. Otvorite dobro oči i uši za sve ono čemu je vaše dijete izloženo (mediji, glazba, moda...)
8. Dajte djetetu uvijek jasno do znanja šta je dobro a šta lose, budite precizni i dosljedni. Ako dijete dobiva neusklađene i nedosljedne poruke od roditelja, postaje nesigurno i nepovjerljivo, priklanja se onome šta je za njega jednostavnije, ući kako izbjegavati pravila.
9. Postavite jasne granice do kojih dijete može ići u svojim zahtjevima i ponašanjima. Ako dijete kažnjavate, to mora biti kazna kojoj ono razumije razlog i nikad ne smije biti usmjerena na kršenje prava djeteta i njegovo psihičko ili tjelesno ugrožavanje.
10. Budite uvijek upoznati s time na koji način i s kime dijete provodi vrijeme kad nije s vama.

Prepoznajmo nisko samopoštovanje kod djece

Djeca na najrazličitije načine pokazuju da imaju nisko samopoštovanje. Vrlo često nisu ni svjesna da o sebi ne misle baš najbolje, iako osjećaju da nešto nije u redu. Uobičajeni znakovi koji nas mogu uputiti na to da dijete ima problema sa samopoštovanjem su:
• potreba da neprestano pobjeđuje u igrama
• varanje u igrama
• perfekcionizam
• pretjerana samokritičnost
• pretjerano hvalisanje
• davanje slatkiša, novca ili igračaka drugoj djeci, kako bi se "potkupila" prijateljstva
• privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem (glupiranje, zadirkivanje, agresivnost)
• plačljivost
• povučenost ili sramežljivost
• pretjerano ispričavanje za sve što kaže ili napravi
• strah od toga da pokuša nešto novo
• stalno traženje isprika
• prebacivanje odgovornosti ili krivnje na druge
• antisocijalno ponašanje
• nepovjerenje prema ljudima
• stalna potreba da se ugodi drugima
• nesposobnost donošenja vlastitih odluka ili izbora
• nesposobnost da kaže "neću" ili odbije nešto što ne želi.

Kako (kvalitetnije) komunicirati sa svojim djetetom?

• 
  Komunikacija bi uvijek trebala biti dvosmjerna. Ne svodi se samo na to da svom djetetu dajete neki savjet ili mu govorite nešto, nego i na pažljivo slušanje i prihvaćanje emocija djeteta.
  
• Tzv. reflektivno slušanje je jedan od najučinkovitijih načina komuniciranja s djecom osnovnoškolske dobi. Prepoznajte, poštujte i priznajte mišljenja i brige svoga djeteta, potražite emocionalno značenje koje se često skriva iza riječi, identificirajte osjećaj i reflektirajte („vratite“) ga djetetu. Npr. „Sigurno si bila ljuta kad ti se to dogodilo“.
  
• Govor je samo dio komunikacijskog procesa; slušanje je također jedan njegov bitan dio. Zastanite s onim što trenutno radite i posvetite svoju pažnju djetetu; uspostavite kontakt očima; ne prekidajte ga brzo i ne upadajte mu u riječ; kimajte glavom, „mmmm“-kajte; dajte djetetu do znanja da ste uvijek tu da ga saslušate.
  
• Roditelji često padnu u zamku korištenja komunikacije kao glavnog načina za davanje naredbi ili za držanje prodika o djetetovim nedostacima. Tako se često koriste fraze kao što su „Rekla sam ti da to ne trebaš napraviti“ ili „Trebao si me poslušati“. Kad roditelji koriste svaku priliku kako bi si „priskrbili bodove“ ili za optuživanje djeteta na ovaj način, djeca se počinju osjećati nedorasla očekivanjima roditelja. Ukoliko dijete osjeti da svaki njegov pokušaj komunikacije završava istom roditeljskom prodikom, uskoro će se pomiriti s tim da uopće nema smisla pokušavati komunicirati s roditeljem.
  
• Kao i u komunikaciji s odraslim osobama, preporučuje se korištenje tzv. aktivnih „ja“ rečenica. Ukratko, „Ja mislim/osjećam/hoću/neću/(ne)volim/(ne)trebam“ umjesto „Ti si.../kod tebe.../Ti uvijek .../Ti nikad ...“. Korištenjem „ja“ rečenica uspostavlja se odnos ravnopravnog dostojanstva, odnosno postoji i poštuje se oboje sudionika komunikacijskog procesa.
  
• Ukoliko svojem djetetu nešto trebate zabraniti ili uskratiti, učinite to na način koji mu dozvoljava njegovo pravo na vlastito mišljenje, ali objasnite da, dok ne postane starije, postoje neke odluke za koje imate odgovornost donijeti za njega.
  
• Osnovnoškolska dob je pravo vrijeme za učenje važnosti poštovanja različitosti među ljudima. Objasnite djetetu da ne bismo trebali suditi o drugim ljudima jer ne posjedujemo sve potrebne činjenice. Pomognite svojem djetetu da stvori otvoreni svjetonazor o drugim ljudima i njihovim uvjerenjima.
  
• Razgovarajte sa svojim djetetom o tome kako se vi osjećate. Npr. „Umorna sam od cijelog dana na poslu“ potiče otvorenu komunikaciju o djetetovim osjećajima. Ipak, ne opterećujte dijete sa svojim „odraslim“ problemima, kao što su npr. financije ili ljubavne veze. Ne preporučuje se tražiti emocionalnu podršku od svog djeteta.
  
• Zapamtite važnost neverbalne komunikacije. Primjećujte sitne znakove raznih emocija na svom djetetu, npr. uzrujanosti ili tuge, pa spomenite „Činiš mi se tužan, želiš li mi ispričati nešto o tome kako se osjećaš?“.
• Potičite svoje dijete u korištenju pozitivnog načina opisivanja samog sebe. Npr. „Popravljam se u matematici“ umjesto „Propali sam slučaj za matematiku“.
  ... i sve ostale roditeljski-intuitivne strategije bazirane na stvaranju pozitivne atmosfere i poticanju komunikacije između vas i vaše djece.