Neka roditelji nikada ne prestanu učiti odgajati !!!

Glavna zadaća roditelja je da odgoje svoje dijete, to jest da mu pomognu da se, malo pomalo, kako odrasta, uključuje u društvo i da postane dobar član društva u kojem živi i radi. Ako to ne uspiju, nisu uspjeli u odgoju, nisu uspjeli ostvariti zadaću koja im je povjerena.

Što učiniti da dobijemo željeni odgovor od djeteta na naše poticaje? Prije svega, potrebno nam je strpljenje. To je ljudska osobina koja nam pomaže da ustrajemo i onda kad vidimo da plodovi našeg rada nisu nikli onako kako mi to želimo, nego da prokliju tek onda kad im bude vrijeme. Strpljenje nam pomaže da ustrajemo iako nam se čini da je cilj daleko. Strpljenje kruni zadovoljstvom svaki posao koji smo dobro započeli i ustrajno oko njega nastojali.

Nakon toga potrebno je povjerenje: povjerenje u odgajanika i povjerenje u odgojitelja. Djeca moraju vjerovati svojim roditeljima i roditelji moraju vjerovati njima. Ta vrlina ne dolazi sama od sebe. Ona nastaje malo pomalo kao plod uzajamnog nastojanja i povjerenja djece i roditelja. Ipak, mora se reći da veća odgovornost leži na roditeljima jer su oni stariji, iskusniji i znaju kako se ostvaruje povjerenje. To traži iskrenost i dosljednost. To traži da se u pravom trenutku učini pravi potez. Djeca su instinktivno spremna vjerovati roditeljima koji se za njih brinu.

Jedan savjet neće biti na odmet: neka roditelji nikada ne prestanu učiti odgajati i neka nikada ne pomisle da ako su s uspjehom odgojili jedno dijete, da se isti recept može primijeniti na drugo. Svako dijete je jedan novi izazov, jedno novo iskustvo, jedan novi život. Pogotovo to vrijedi ako je veliki vremenski razmak izmedu djece.

Osim strpljenja i povjerenja potrebno je imati vremena za dijete. Vrijeme provedeno s djetetom nije nikada izgubljeno. Iako bismo mogli raditi nešto "pametnije" i "korisnije", dok šećemo, dok se igramo, dok pričamo, dok se družimo s djetetom, ipak u konačnici vidimo da nema ništa vrjednije od toga da se bude s djetetom. Zašto? Prvenstveno zato što dijete najbolje uči i usvaja lijepo ponašanje iz primjera starijih. Djeca trebaju uzore. Pozitivni uzori najbolji su im putokaz kako se oni sami trebaju ponašati u životu.

Uza sve to nabrojeno, a i mnoge druge stvari koje su preskočene, kruna odgoja jest ljubav. Ljubav je ta koja pokreće ljude da se uopće odluče na djecu. Ljubav je ta koja im daje snage da odgajaju djecu i da se žrtvuju za njih. Ljubav je ta koja će im pomoći da doista dobro i uspješno odgoje svoju djecu. Gdje je ljubav, gdje ona upravlja našim osjećajima, tu je onda i hrabrost i žrtva i sposobnost. Ono što ne znamo, ono što ne možemo, što ne razumijemo, sve ćemo to nadoknaditi ljubavlju.