Ekspresivna vrijednost boje u dječijem crtežu

Ekspresivna vrijednost boje u dječijem crtežu

U okviru stepena svog psihofizičkog razvoja djeca postepeno otkrivaju boje kao osobine stvari. Dječiji crteži u boji su spontana projekcija njegove unutrašnjosti. Same boje nam otkrivaju dječiji emocionalni život, linije i figure nam otkrivaju stepen samokontrole, prostorne dimenzije otkrivaju nam uticaj okoline na dječiji karakter.
Djeca koja pretežno crtaju toplim bojama (crvena, žuta i narandžasta) posjeduju spontanu iskrenu osjećajnost i prijateljstvo prema drugima. Vole da učestvuju u igri i u svojim osjećanjima su veoma zavisna od drugih.
Djeca koja pretežno crtaju hladnim bojama (zelena, plava, smeđa i crna) otkrivaju kontrolisano ponašanje, ne nameću se drugima, rado se igraju sama, racionalnih su interesovanja, upravljaju se prema vlastitim mislima. Kod nekih se može uočiti agresivnost i osvetoljubivost.
Pretjerana upotreba crvene boje može da izražava pretjerano afektivnu ili čak agresivnu prirodu. Pretjerana upotreba žute boje izražava infantilno, spontano i osjećajno biće.
Pretjerana upotreba smeđe boje preovladava u crtežima djece koja su odrasla u okolini s pretjeranim higijenskim zahtjevima.
Pretežna upotreba crne boje uvijek znači pomanjkanje osjećanja ili neugodnog životnog stanja, koje dijete ne može da prevaziđe. Takva djeca potiskuju svoja osjećanja i strah, realistički su usmjerena, ističu intelektualne interese, često su usamljenici, najradije se igraju sami, a ako upotrebljavaju površinski crnu boju znači da su se našli u osjećajnoj krizi.

Likovna ekspresija pomaže djetetu da se oslobodi psihičke napetosti da razvija sposobnost opažanja, predstavljanja, samosvijest, istrajnost, radnu disciplinu, smisao za kulturnu zabavu i estetska doživljavanja. Likovni izraz treba da bude odraz djetetovog gledanja i opažanja, a ne da izvire iz naučenih šablona. Djetetu je dovoljno dati u ruke olovku, papir i bojice i diskretno usmjeravati njegov rad (poželjno je oduzeti gumicu, koja je simbol nesigurnosti pri crtanju).
Sve što dijete ostvari treba da primamo s pohvalama i oduševljenjem, kao njegov uspjeh. Negativno kritikovanje dječijeg crteža je nedopustivo, jer time podstičemo bojažljivost i neodlučnost, a u školskom periodu otpor prema stvaralaštvu.

domorodacki i savremeni odgoj djece

Domoroci:

Mi djecu učimo samo suzdržanosti i strpljenju , odgovornost i poštenje vide od nas ,a kada dijete radi nešto pogrešno ,cijelo pleme zašuti i dijete osjeti nelagodu sablasne tišine ,tako zna, da radi nešto krivo.

komentari savremenog odgajatelja:

....kad bi mi pokušali svojim primjerom pokazati koliko smo strpljivi i suzdržani , kod djece bi izazvalo suprotan efekt , naime kad bi shvatili da smo mi jako suzdržani i strpljivi ... oni bi mogli radit što im padne na pamet.

Što je ovdje jasno kao najbitnija stvar ? Pa to da cijelo pleme ima isti kriterij i postupak djelovanja u slučaju nedoličnog djetetovog ponašanja i dosljedni su tome svi kao jedan!

Problem je kad se na djecu primjenjuje dva različita kriterija, kao što se događa u našoj naprednoj civilizaciji gdje ,ne pleme od 20 ljudi, nego dvije osobe: mama i tata ,ne mogu dogovoriti jedan kriterij reakcije u određenoj situaciji, pa djeca ostanu prvo zbunjena ,a kasnije nauče surfat različitim kriterijima.

Primjera radi nedao bog da samo mama ima kriterij kad je odmorna i razlikuje se od kriterija kad je umorna ,pa tata isto ,tada dijete može lijepo surfat po 4 kriterija ,a samo su dva roditelja u kući ... situacije bi mogle bit i kompleksnije ,ali ovo je dovoljno za komparirat te neuke domoroce koji se znaju dogovorit (ma koliko ih puno bilo) za jedan kriterij i nas napredne ,koji se uglavnom ništa ne dogovaramo ili imamo svako svoje kriterije. S obzirom da sam samohran i nemam problema s dogovorom kriterija s partnerom (kojeg nema) ,a ni sa samim sobom .... Pokušat ću simulirat u kući sablasnu tišinu (kad klinci naprave neko sranje) ,kao domoroci, tako da cijelo pleme u mojoj kući utihne. Pitate se koje moje pleme ,... pa ono elektronsko .... ugasit ću sve televizore , kompjuter ,playstation , muziku ,pa čak i moj mali kuhinjski televizor.

Budite uzor djeci - usavrsavajte se stalno!!!

Evo dobrih vijesti: vi već posjedujete svih osam vrsta inteligencije. Uistinu! Niste pametni na samo jedan način. U različitim ste stupnjevima pametni na svaki način koji se u ovoj knjizi opisuje. To ne znači da ste izvrsni u svemu (nitko nije baš tako dobar), ali svakako posjedujete neku vrstu sposobnosti u svakom području. Dok budete čitali o različitim vrstama inteligencije, vjerojatno ćete otkriti da je u vama prisutan barem djelić svake. Tako ste već sada osam puta pametniji nego što ste bili prije čitanja ovih redaka.

1. Jezična inteligencija (lingvistička inteligencija): Kada volite riječi i način na koji se one koriste u čitanju, pisanju i govoru. Možda uživate u poigravanju riječima ili jezičnim igrama, učenju stranih jezika, pričanju priča, kreativnom pisanju ili čitanju.

2. Glazbena inteligencija (glazbena inteligencija): Kada volite glazbu, ritam, melodiju, skladne tonove. Posjedujete dobar glazbeni sluh. Možda volite različite vrste glazbe i uživate u aktivnostima poput pjevanja, sviranja, slušanja CD-a ili posjećivanja koncerata.

3. Logička inteligencija (logičko-matematička inteligencija): Kada uživate u rješavanju problema, sposobni ste razumjeti brojeve i matematičke strukture i znanost vas sama po sebi zabavlja. Možda volite zagonetke, rebuse, mozgalice, računala, smišljate vlastite šifre ili provodite znanstvene eksperimente.

4. Slikovna inteligencija (vizualno-prostorna inteligencija): Kada volite promatrati svijet oko sebe i pronalaziti zanimljive stvari u njemu. Možda posjedujete sposobnost zamišljanja stvari ili slika te pored toga sposobnost da ono što vidite u svojoj mašti predstavite i drugima putem umjetnosti, dizajna, fotografije, arhitekture ili različitih izuma.

5. Tjelesna inteligencija (tjelesno-kinestetička inteligencija): Skladno se krećete i osjećate se ugodno u vlastitom tijelu, koristite ga da biste naučili nove vještine ili se izrazili na različite načine. Možda se bavite atletikom, umjetničkim plesom ili glumom. Ili pak ponajviše volite raditi rukama i baviti se aktivnostima poput modelarstva, konstruiranja ili popravljanja stvari.

6. Društvena inteligencija (interpersonalna inteligencija): Zanimaju vas ljudi i načini na koji se međusobno ophode. Možda sudjelujete u radu učeničkih skupina ili debatnog kluba u svojoj školi, imate mnogo prijatelja, sudjelujete u radu nekih udruga ili jednostavno uživate u svakodnevnom druženju s ljudima. Više informacija o ovom obliku inteligencije pronaći ćete u šestom poglavlju.

7. Osobna inteligencija (intrapersonalna inteligencija): Svjesni ste vlastitih osjećaja i razumijete ih, svjesni ste u čemu ste najbolji, a na čemu još morate poraditi. Često sebe poznajete bolje nego što vas poznaju drugi. Možda vodite dnevnik, stvarate planove za budućnost, razmišljate o prošlosti ili si postavljate ciljeve.

8. Prirodna inteligencija (prirodna inteligencija): Vi ste promatrač i uživate u identificiranju i klasificiranju biljaka, životinja ili minerala. (Ako živite u gradu, možda uživate u razvrstavanju stvari poput CD-a i sl.) Vjerojatno volite boraviti u prirodi i zanima vas vrtlarstvo, briga o životinjama, kuhanje ili sudjelovanje u ekološkim akcijama.

Iz knjige: SNAGOM VJERE DO SAVRŠENSTVA DUŠE (klikni)

Dragi mladiću, djevojko, čovječe, ti koji vjeruješ, tebi govo­rim...
Nalaziš se u svijetu koji te okružuje u svoj svojoj čudesnoj raznolikosti. Na svakom koraku susrećeš život koji nastaje, traje i gasi se. Smrt, nijemi svjedok čuda, svakodnevno, u svim mogućim oblicima prolazi, bliže ili dalje, pored tebe. Kao da te želi upozoriti na ozbiljnost svih događaja koji se zbivaju.
Zastaje ti dah pred sitnim bićima, koja otkrivaš mikros­kopom, diviš se letu ptice, neumornom i plodonosnom radu pčele. Nemaš dovoljno riječi kojima iskazuješ svoje čuđenje pred složenošću mozga ili neshvatljivom građom ljudskog oka. Razmišljaš u noći o beskrajnim nebeskim prostorima, kad se pred tobom na vedrom nebu ukaže bez­broj zvijezda. Razmišljaš o ogromnim nebeskim tijelima, koja nepogrešivo i tačno plove kroz svemir u začuđujućoj tajnovitoj harmoniji. Vjerovatno, bar mišlju, pokušavaš da se upustiš u prostore vremena, svemira i svega onog što se nalazi iza toga. Posigurno se pitaš: šta je to vrijeme? Otka­da i dokada je sve ovo, sav ovaj život koji nas okružuje? Pitaš se otkuda dolaziš i kuda ideš. Pokušavaš prodrijeti u bit i smisao beskonačnog.
Ali zastaješ, zastaješ, kao što su bezbrojni mnogi prije tebe zastajati umom i mišlju svojom. Zastaješ, kao što de ubuduće bezbrojni zastajati. Um čovječiji zastao je pred zastorom koji se ne može proći. Iza njega je tajna, vječni ni­jemi zid, neprekidna šutnja.
Osjećaš, sigurno, usamljenost, napuštenost, možda iz­gubljenost u bespuću neznanja i nerazjašnjivih tajni. Možda te hvata strah pred neizvjesnošću života, pred čudom smrti i nezaobilaznim grobom koji sve ljude, pa i tebe očekuje...
Međutim, znaj, sigurno znaj: niko nije napušten, niko nije sam, niko nije izgubljen...

Cuvajmo namaz

Čuveni britanski špijun, Henfer, kada je uradio svoj posao u arap­skom svijetu, napisao je sjećanja. Poznati su njegovi memoari u koijma kaže: “Mi smo počeli dva djelovanja paralelno provoditi.” Potom govori kako se to uradilo u Španiji, a poslije je bio u Saudijskoj Arabiji i u arap­skom svijetu.
“Prvo smo gradili prelijepe parkove tamo gdje boravi mus­limanska omladina. Cilj nam je bio da se omladina tu okuplja i da se što duže tamo zadržava, da ostaju do pola noći. Kad ostanu tako dugo, sigurno neće ustati na sabah. Ako jednom, dva puta…, deset puta ne ustanu na sabah, vrijednost islamskih načela i principa vjere izblijedi u njihovim srcima. Kada im se to dogodi za sabah, a poznato je da se stvari događaju pod istim obrascem, eto prilike kada trebadnu klanjati podne, ikindiju i druge namaze da i tu pokažu neozbiljnost. Kada tako jedan, dva dana ostanu bez namaza, to će im izgledati tako nevažno. Sam princip namaza postaje nevažan, a kada im princip namaza postane nevažan, onda ćemo mi njih poklopiti. Ako im presiječemo glavnu arteriju, namaz, onda ćemo lahko ostale. Ovo je onaj sistem koji su primijenili krstaški ratnici. I nama su ga prenijeli i mi ovo danas prenosimo na muslimanske zemlje. Druga svar koju smo uradili u Španiji temelji se na jednom hadisu o stjecanju nauke; naime uvidjeli smo kako nam se isplati poslati besplatne učitelje u njihove kuće da podučavaju njihovu djecu. Budući da islam jako cijeni učitelje, kada ih pošaljemo u njihove kuće, ući ćemo u bit njihovih kuća, ne samo njihove djece. Podučavajaći tu djecu dolazit ćemo u situaciju da tu djecu ispitujemo. Postavljat ćemo im takva pitanja da ta djeca neće znati odgovor, a kad ne znaju odgovor, dovodit ćemo ih u stanje poniženosti, jer se uvijek onaj ko ne zna osjeća poniženim. Tako ćemo im rušiti njihov pobjednički moral. Kada u svojim očima oni budu vidjeli nas većim nego što su oni sami, onda će oni i priznavati sve što im mi kažemo. Tada ćemo mi ih početi uvoditi u grijehe i uvoditi im poroke u njihove kuće. Upravo je ovaj način, da kroz njihov din ulazimo u nji­hove kuće i da rušimo njihov moral, bio efikasan.”

Jeste li prepopustljiv ili previše zaštitnički roditelj?

Djeci su prije svega potrebni roditelji koji su živi ljudi, stvarne osobe, koje izražavaju osjećaje i potrebe i koji ih neće štititi od života niti biti njihove žrtve. Vječno je pitanje i uzrok mnogih bračnih svađa: do koje bi granice brižni roditelji trebali popuštati i štititi svoju djecu?

Kako bi se zdravo psihički razvijala, djeci su, uz puno ljubavi i pažnje, potrebne svakodnevne male frustracije iz kojih uče kako svladavati prepreke u životu, kako doći do onoga što žele, kako se utješiti kad nije po njihovu, kako uzeti u obzir druge ljude itd. Ako im to oduzmemo i ako zadovoljavamo trenutačno svaku njihovu potrebu i maksimalno izbjegavamo svaku mogućnost da budu uznemirena i frustrirana, oduzimamo im vrlo dragocjene i vrijedne prilike da nešto nauče.

Iako se čini teškim, postavljanje granica jedan je od najvećih načina izražavanja roditeljske ljubavi. U užurbanom ritmu u kojem živimo roditelji često popuste jer je to jednostavnije i brže za njih. No, to uzrokuje probleme kasnije. Ako je djetetu jedan dan nešto dopušteno, a onda za to isto drugi dan bude kažnjeno, ono ne zna gdje su granice i dokud može ići. Također, posao roditelja je da nauče djecu biti strpljivom i čekati nagradu.

Postoji i fenomen roditeljske ljubavi koji bismo mogli nazvati "uklanjanje svih teškoća". Najprije počinje sa sitnicama. Dijete uči hodati, ali roditelji ga i dalje nose. Hrane ga, iako ono pokazuje želju da to čini samo. Ono što bi mogli učiniti umjesto toga je da, kad dijete pokaže želju za više samostalnosti, ohrabre ga u tome i na taj način grade osjećaj samopouzdanja i vjere u vlastite sposobnosti.

Važno je znati da nema savršenih roditelja, i da takvi uostalom djeci i ne trebaju. Djeci su potrebni, recimo to tako: "dovoljno dobri roditelji", a prije svega roditelji koji su živi ljudi, stvarne osobe, koje izražavaju svoje osjećaje i potrebe i koji ih neće štititi od života niti biti njihove žrtve. Možda su neke od najvažnijih lekcija koje možemo naučiti djecu: uživati u životu i prihvaćati sebe sa svim svojim nesavršenostima.

Dovite na dan Arefata

- JA BEDI'ASSEMAVATI WEL ERDI. JA HAJJU JA QAJJUM,

- ES'ELUKE BI ENNE LEKEL HAMDU, LA ILAHE ILLA ENTEL MENNAN,

- ES'ELUKE BI ENNI EŠHEDU ENNEKE ENTELLAHU LA ILAHE ILLA ENTEL EHADU SSAMED ELLEZI LEM JELID WE LEM JULED WE LEM JEKUN LEHU KUFUVEN EHAD.

- JA RABB, JA RABB.

- JA ERHAMERRAHIMIN.

- JA ZEL-DŽELALI WEL – IKRAM.

-LA ILAHE ILLA ENTE SUBHANEKE INNI KUNTU MINE ZZALIMIN.

- JA MALIKEL MULKI TUTIL MULKE MEN TEŠA'VE TENZI'UL MULKE MIMMEN TEŠA'VE TUIZZU MEN TEŠA'VE TUZILLU MEN TEŠA'BI JEDIKEL HAJRU INNEKE 'ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR.

- ALLAHUMME INNI ES'ELUKE BISMIKEL 'AZIM ELLEZI IZA DU'ITE BIHI EDŽEBTE WE IZA SUILTE BIHI E'ATAJTE, ESELUKE MINEL HAJRI KULLIHI WE E'UZU BIKE MINE ŠŠERI KULLIHI.

- ALLAHUMME INNI ES'ELUKE BI ENE LEKEL HAMDU, LA ILAHE ILLA ENTEL MENNANU, BEDI'USSEMAWATI WEL ERDI, ZUL DZELALI WEL IKRAMI JA HAJJU JA QAJJUM

DOVA NASEG REISA:

Allahu Svemogući,
Sačuvaj nas bogatstva bez truda i rada,
Uživanja bez svijesti i savjesti,
Obrazovanja bez odgoja,
Poslovanja bez etike i morala,
Politike bez principa,
Vjere bez odricanja!
Allahu Milostivi,
Učini da samo Tebi služimo!
Da se grijeha klonimo!
Da istinu govorimo!
Da o dobru mislimo!
Da dobra djela činimo!
Da se tuđeg hakka klonimo!
Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
Allahu Samilosni,
Podari bolesnima zdravlje!
Siromašnima opskrbu!
Prognanima povratak domovima njihovim!
Zarobljenicima slobodu!
Našim braniocima pomoć!
Našoj domovini mir i slobodu!
Osnaži naše prvake mudrošću i hrabrošću!
Našu ulemu znanjem i iskrenošću!
Allahu Premilostivi,
Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću!
Očisti ljudska srca od mržnje i zla!
Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost!
Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote,
I tako Ti Tvoje milosti u ovom velikom danu!

Koristi savjeti roditeljaima

1. Stavite roditeljstvo na prvo mjesto. Nije uvijek lako; traži vrijeme i napor, no odgoj djeteta mora biti obiteljski prioritet.

2. Vi ne možete izbjeći biti model svom djetetu, zato nastojte da to uvijek bude dobar model.
3. Uskladite ono sto poručujete kao model, to govorite djetetu kad ga potičete na poželjna ponašanja i akcije koje zajednički poduzimate kako bi se dijete učilo samodisciplini, usvajalo radne navike, njegovalo dobre odnose sa drugima.

4. Imajte kontrolu nad količinom vremena koju dnevno i tjedno provodite s djetetom. Uključite dijete u vas društveni život i potrudite se da vi budete uključeni u njegov.
5. Održavajte obiteljske rituale koji ce pomoči djetetu da nauči neka društvena ponašanja, pravila i bon-ton.
6. Slušajte dijete i čujte što vam govori i kad ne govori. Uzimajte ozbiljno ono što vam govori jer, vama naizgled nevažno za njega može biti životno važno.

7. Otvorite dobro oči i uši za sve ono čemu je vaše dijete izloženo (mediji, glazba, moda...)
8. Dajte djetetu uvijek jasno do znanja šta je dobro a šta lose, budite precizni i dosljedni. Ako dijete dobiva neusklađene i nedosljedne poruke od roditelja, postaje nesigurno i nepovjerljivo, priklanja se onome šta je za njega jednostavnije, ući kako izbjegavati pravila.
9. Postavite jasne granice do kojih dijete može ići u svojim zahtjevima i ponašanjima. Ako dijete kažnjavate, to mora biti kazna kojoj ono razumije razlog i nikad ne smije biti usmjerena na kršenje prava djeteta i njegovo psihičko ili tjelesno ugrožavanje.
10. Budite uvijek upoznati s time na koji način i s kime dijete provodi vrijeme kad nije s vama.

Prepoznajmo nisko samopoštovanje kod djece

Djeca na najrazličitije načine pokazuju da imaju nisko samopoštovanje. Vrlo često nisu ni svjesna da o sebi ne misle baš najbolje, iako osjećaju da nešto nije u redu. Uobičajeni znakovi koji nas mogu uputiti na to da dijete ima problema sa samopoštovanjem su:
• potreba da neprestano pobjeđuje u igrama
• varanje u igrama
• perfekcionizam
• pretjerana samokritičnost
• pretjerano hvalisanje
• davanje slatkiša, novca ili igračaka drugoj djeci, kako bi se "potkupila" prijateljstva
• privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem (glupiranje, zadirkivanje, agresivnost)
• plačljivost
• povučenost ili sramežljivost
• pretjerano ispričavanje za sve što kaže ili napravi
• strah od toga da pokuša nešto novo
• stalno traženje isprika
• prebacivanje odgovornosti ili krivnje na druge
• antisocijalno ponašanje
• nepovjerenje prema ljudima
• stalna potreba da se ugodi drugima
• nesposobnost donošenja vlastitih odluka ili izbora
• nesposobnost da kaže "neću" ili odbije nešto što ne želi.

Kako (kvalitetnije) komunicirati sa svojim djetetom?

• 
  Komunikacija bi uvijek trebala biti dvosmjerna. Ne svodi se samo na to da svom djetetu dajete neki savjet ili mu govorite nešto, nego i na pažljivo slušanje i prihvaćanje emocija djeteta.
  
• Tzv. reflektivno slušanje je jedan od najučinkovitijih načina komuniciranja s djecom osnovnoškolske dobi. Prepoznajte, poštujte i priznajte mišljenja i brige svoga djeteta, potražite emocionalno značenje koje se često skriva iza riječi, identificirajte osjećaj i reflektirajte („vratite“) ga djetetu. Npr. „Sigurno si bila ljuta kad ti se to dogodilo“.
  
• Govor je samo dio komunikacijskog procesa; slušanje je također jedan njegov bitan dio. Zastanite s onim što trenutno radite i posvetite svoju pažnju djetetu; uspostavite kontakt očima; ne prekidajte ga brzo i ne upadajte mu u riječ; kimajte glavom, „mmmm“-kajte; dajte djetetu do znanja da ste uvijek tu da ga saslušate.
  
• Roditelji često padnu u zamku korištenja komunikacije kao glavnog načina za davanje naredbi ili za držanje prodika o djetetovim nedostacima. Tako se često koriste fraze kao što su „Rekla sam ti da to ne trebaš napraviti“ ili „Trebao si me poslušati“. Kad roditelji koriste svaku priliku kako bi si „priskrbili bodove“ ili za optuživanje djeteta na ovaj način, djeca se počinju osjećati nedorasla očekivanjima roditelja. Ukoliko dijete osjeti da svaki njegov pokušaj komunikacije završava istom roditeljskom prodikom, uskoro će se pomiriti s tim da uopće nema smisla pokušavati komunicirati s roditeljem.
  
• Kao i u komunikaciji s odraslim osobama, preporučuje se korištenje tzv. aktivnih „ja“ rečenica. Ukratko, „Ja mislim/osjećam/hoću/neću/(ne)volim/(ne)trebam“ umjesto „Ti si.../kod tebe.../Ti uvijek .../Ti nikad ...“. Korištenjem „ja“ rečenica uspostavlja se odnos ravnopravnog dostojanstva, odnosno postoji i poštuje se oboje sudionika komunikacijskog procesa.
  
• Ukoliko svojem djetetu nešto trebate zabraniti ili uskratiti, učinite to na način koji mu dozvoljava njegovo pravo na vlastito mišljenje, ali objasnite da, dok ne postane starije, postoje neke odluke za koje imate odgovornost donijeti za njega.
  
• Osnovnoškolska dob je pravo vrijeme za učenje važnosti poštovanja različitosti među ljudima. Objasnite djetetu da ne bismo trebali suditi o drugim ljudima jer ne posjedujemo sve potrebne činjenice. Pomognite svojem djetetu da stvori otvoreni svjetonazor o drugim ljudima i njihovim uvjerenjima.
  
• Razgovarajte sa svojim djetetom o tome kako se vi osjećate. Npr. „Umorna sam od cijelog dana na poslu“ potiče otvorenu komunikaciju o djetetovim osjećajima. Ipak, ne opterećujte dijete sa svojim „odraslim“ problemima, kao što su npr. financije ili ljubavne veze. Ne preporučuje se tražiti emocionalnu podršku od svog djeteta.
  
• Zapamtite važnost neverbalne komunikacije. Primjećujte sitne znakove raznih emocija na svom djetetu, npr. uzrujanosti ili tuge, pa spomenite „Činiš mi se tužan, želiš li mi ispričati nešto o tome kako se osjećaš?“.
• Potičite svoje dijete u korištenju pozitivnog načina opisivanja samog sebe. Npr. „Popravljam se u matematici“ umjesto „Propali sam slučaj za matematiku“.
  ... i sve ostale roditeljski-intuitivne strategije bazirane na stvaranju pozitivne atmosfere i poticanju komunikacije između vas i vaše djece.

pomozite im da razviju pozitivna socijalna ponašanja i vještine

Učite ih kako da prepoznaju i na odgovarajući način izražavaju svoje osjećaje. Razgovarajte s njima o svojim osjećajima te ih potičite da pričaju o tome kako se osjećaju u pojedinim situacijama.
Učite ih na koje sve načine mogu započeti komunikaciju s drugom djecom, kako da ih gledaju u oči, pitaju za igru, ispričaju im nešto zanimljivo, razgovaraju s njima o svojim interesima i hobijima.
Učite ih važnosti dijeljenja s drugima i međusobnog pomaganja. Pokazujte im vlastitim primjerom važnost prosocijalnog ponašanja, pridržavanja dogovora i ispunjavanja obećanja.
Objasnite djeci zašto je važno slijediti pravila igre i čekati svoj red.
Pohvaljujte neimpulzivno i strpljivo reagiranje i ponašanje. Razgovarajte s djecom o načinima nenasilna rješavanja sukoba, jasnom izražavanju vlastitih potreba i želja, ali i slušanju i uvažavanju potreba druge djece.
Koristite puno pohvala i isticanja pozitivnih strana i ponašanja vašeg djeteta. Tako će djeca naučiti kako pohvaljivati druge, ali i prihvaćati komplimente od drugih.

Teorija ljudske motivacije

U slučaju zadovoljenja fizioloških potreba se pojavljuju ''više'' potrebe koji počinju dominirati organizmom. Kad se one zadovolje javljaju se nove ''više'' potrebe i tako svaki put - ljudske osnovne potrebe organizirane u hijerarhiju relativne superiornosti

2. POTREBE ZA SIGURNOŠĆU
Javljaju se ako su fiziološke potrebe relativno zadovoljene
Razumijevanju potreba za sigurnošću možemo bolje prići kroz proučavanje djece, i to iz dva razloga:
1. Djeca ne inhibiraju reakcije na opasnost za razliku od odraslih
2. Djeca imaju puno izravnije reakcije na tjelene bolesti različitih vrsta koje uzrokuju da se dijete ne osjeća sigurnim.

Zaključno možemo reći da prosječno dijete u našem društvu preferira siguran, uređen, predvidljiv i organiziran svijet u kojem se ne događaju opasne i nezamislive stvari, a u svakom slučaju ima roditelje koji će ga štititi od svake opasnosti.

Sigurnosne potrebe direktnije se vide na neurotičnim osobama ili pak ljudima na dnu socio-ekonomske ljestvice. Između tih ekstrema ekspresije tih potreba možemo percipirati samo kroz preferencije za poslom koji pruža sigurnost, željom za štednim knjižicama, raznim osiguranjima itd.
Traženje sigurnosti u svijetu uočava se i u čestoj preferenciji za poznatim i bliskim stvarima.
Dominantne samo u kriznim situacijama (npr.opsesivno-kompulzivna neuroza)

3. LJUBAVNE POTREBE
Kad su fiziološke i sigurnosne potrebe relativno zadovoljene javljaju se potrebe za ljubavlju, emocionalnom povezanošću te potrebe za pripadanjem.
Disfunkcija ovih potreba rezultira poteškoća s prilagođavanjem i ozbiljnijim psihopatologijama

4. POTREBE ZA POŠTOVANJEM
Te potrebe se dijele na dva dijela:
1. Želja za snagom, uspjehom, nezavisnošću, slobodom itd.
2. Želja za ugledom (definirano u terminim poštovanja od strane drugih), priznanjem, pažnjom, važnošću itd.
Disfunkcije ovih potreba mogu rezultirati općom obeshrabrenošću i neuroticizmom

5. POTREBA ZA SAMOAKTUALIZACIJOM
Ova tendencija se može opisati kao potreba da netko postane sve što je u mogućnosti postati.

PREDUVJETI ZADOVOLJENJA OSNOVNIH POTREBA
Sloboda govora, izražavanja, traženja informacija, branjenja, pravda, poštenje, uređenje itd.
Branimo ih tako često jer je zadovoljenje osnovnih potreba bez njih jako teško, ako ne i nemoguće.

Uzroci poremecaja u ponasanju kod djece

Prema autoru knjige 'Djeca koju je teško odgajati' prehrana igra veliku ulogu u ponašanju.

Prehrana koja se sastoji od konzumiranja prženih krumpirića, slatkiša, dakle previše soli, šećera i masnoća životinjskog porijekla, a premalo vitamina, minerala, kemijskih elemenata i bjelančevina, a uz nedostatak kretanja, pušenje i konzumiranje kofeina, uzrokuje porast adrenalina, opći nemir i hipertoniju.

Drugi uzrok poremećaja u ponašanju leži u negativnim podražajima koje djeca primaju gledajući nasilne scene na televiziji. U većini slučajeva djeca oponašaju protagoniste crtanih filmova, serija ili filmova uživljavajući se u njihove uloge.

Treće područje obuhvaća situaciju kod kuće i općenito u obitelji. Djeca puna strahova kako svjesnih tako i nesvjesnih; bojiese oca koji je sklon fizičkom kažnjavanju; boje se neuspjeha u školi; boji se uspoređivanja sa bracom i sestrama; boje se moguće rastave roditelja…
Jednog dijela strahova se rješavaju agresijom prema drugima te na taj način smanjuju svoje strahove.

Četvrto područje uzroka nalazi se na području škole i nastave. Nastavnici ne znaju kako se postaviti naspram dječje agresivnosti. Na agresivnost odgovaraju moralnim apelima ili vlastitim verbalnim ispadima čime postižu čak suprotni učinak od željenog, jer na taj način osnažuju i pojačavaju te, u neku ruku, nagrađuju agresivno ponašanje. Naime, dijete tako dobiva baš ono što iskazanim ponašanjem traži: pažnju, moć, divljenje i potiskivanje vlastitog straha.

Odgoj i preodgoj

Odgajanom djetetu, pretpostavimo, želimo "samo najbolje".
Što bi to moglo biti?
U društvenom smislu imamo načelnu dilemu: usmjeravati dijete prema univerzalnim (prirodnim? logičkim?) vrijednostima - vjerojatno kulturi i humanizmu - ili ga usmjeravati prema društvenim vrijednostima - materijalizmu i hedonizmu.
U prvom slučaju, univerzalnost ideja će mu otvoriti um prema spoznajama i duhovnom razvitku; istodobno, društvo će ga obilježavati i odbacivati proporcionalno uspjehu odgoja (već u školi će postati "štreber", a kasnije frustriran kao većina velikana zapadnog duha).
U drugom slučaju, imovinsko razmetanje determinirati će društveni krug koji će biti daleko od "kulture" (već takve ljude nazivamo "jednostavnima" tj. "primitivnima"); cilj će opravdavati sredstvo, što će dovesti do gubitka empatije i morala, ali zato do dobitka na imovinskoj razini koja će izazivati zavist i simpatije većine - popularnost je proporcionalna prepoznatljivosti upotrebljenih društvenih znakova (novac, kuće...).

Što će odabrati nastavnik, a što roditelj?
Roditelja je jednostavnije očitati; njegova informiranost o ovom pitanju svodi se na osobno iskustvo i minimum informacija koje su - najčešće u iskrivljenom obliku - pronašle njega, a ne on njih. Freud će stoga konstatirati kako roditelji jednostavno ukopiravaju matricu svojeg Superega (Nad-ja) u Superego djeteta prenoseći mu jednostavno vlastite vrijednosne modele. Prema teoriji transakcijske analize, svatko od nas ne programiran tzv. dozvolama i zabranama prema određenom "životnom scenariju". Eric Berne (E. Berne, 1989.) pronalazi obrasce životnih scenarija u bajkama i mitovima (ili obratno - bajke i mitovi su načinjeni prema obrascima tipologija življenja), pa tako prepoznaje Sizifa koji nikad ne dovršava započeto, Crvenkapicu koju treba spašavati, Trnoružicu koja "prespava" svoj život čekajući princa da ju pokrene, Ikara koji si zadaje previsoke životne ciljeve u kojima će "izgoriti", Prometeja koji se žrtvuje za druge (po mogućnosti naglašavajući im to), itd.
Scenarij će najčešće roditelji upisati u dijete posve nesvjesno (neintencionalni odgoj), rečenicama kao što su: "još si premlad da piješ!" (to znači da samo odrasli i jaki piju; što prije počneš piti prije ćeš biti velik i jak), ili recimo: "samo ti završi faks, zaposli se i oženi se/udaj se, sve drugo nije važno (ovdje se ugrađuje ograničeni vijek življenja - nakon škole, posla i obitelji život prestaje te se preživljava gledanjem tuđih života u tabloidima i sapunicama; čest scenarij). Dijete će odživiti dobijeni životni scenarij ili razviti njegovu opoziciju kroz averziju na ulogu koju je dobilo. U oba slučaja, slobode izbora nema.

Od nastavnika se, međutim očekuje drugačija informiranost; njegovo obrazovanje bi trebalo osigurati da ne polazi od vlastitog iskustva već od statističke većine; a i informacije mu ne bi smjele dolaziti nasumično, već organizirane u određene sustave. Tako njegov odabir tehnika za modeliranje odgajanika mora biti planski smišljen, posebno vodeći računa da se uz školski odgoj istovremeno dešava i obiteljski i društveni odgoj. Školski odgoj bi tako postao korektiv utjecajima kojima je dijete izloženo. Nastavnik je istovremeno i "kipar" i "vrtlar"; odnosi se podešavaju već prema čimbenicima iz okolice.
Međutim, eksperimentalna psihologija pokazuje kako određeni poremećaji u percipiranju i ponašanju nisu iznimke već pravila. Problem nastaje ako se zapitamo: ima li nastavnik slobodu izbora nadvladati vlastite životne scenarije i ukopirane vrijednosne matrice? Još je Konfucije rekao da soba koja ne zna vladati sobom ne može vladati drugima.

Dječije samopouzdanje

Kad se osjećate zadovoljni sobom, vjerujete u svoje vrijednosti, kad volite sebe i prihvaćate se takvim kakvi jeste, kad znate da postoji mjesto kojemu pripadate, kad ste sigurni u svoju budućnost te vjerujete da možete isprobati nove stvari i u njima uspjeti… to je bogatstvo koje vam nitko ne može oduzeti. To je samopouzdanje pravo bogatstvo, koje nosite zauvijek sa sobom.

Samopouzdano dijete je otvoreno, radoznalo, optimistično, sigurno u sebe, spremno na suradnju... Lako sklapa poznanstva, uklapa se u društvo vršnjaka, ne boji se pokazati svoje slabosti, odrasta s optimizmom i sigurnošću u sebe i svoju okolinu. Upravo takvo dijete želja je i odgojni cilj mnogih roditelja.

Kako ćete potaknuti samopouzdanje svojeg djeteta?

Pohvalite ga kad god to zasluži. Ne moraju postojati veliki, važni i opipljivi djetetovi rezultati. Pohvalite njegov trud i napor, vrijeme koje ulaže da bi nešto dobro učinilo. Dajte mu glavnu riječ što je više moguće. Djeca vole da im se povjeravaju sitni zadaci jer tako imaju osjećaj da u njih vjerujete. Trude se pokazati vam kako su odrasla poput vas i da se na njih možete osloniti.

Kad se roditelji loše odnose prema pogreškama svoje djece, ona:
- skrivaju pogreške i izbjegavaju istinu
- postupno gube želju za komunikacijom s roditeljima
- ne postavljaju si visoka mjerila i ne preuzimaju rizike
- opravdavaju svoje pogreške ili prebacuju krivnju na druge
- nemaju dovoljno samopouzdanja
- stječu dojam da ih uopće ne razumijete.

Djetetu je važno pokazati da je normalno griješiti. Zdrava reakcija na pogreške Samopouzdane osobe imaju zdrav odnos prema vlastitim pogreškama. One su sigurne u sebe i razmišljaju o onome što su postigle, a ne samo o onome što nisu. Razvijanje zdrave reakcije na vlastite pogreške prvi je korak prema samopouzdanju vašeg djeteta. Ta reakcija podrazumijeva da dijete ne podlegne vašoj kritici ili omalovažavanju ako pogriješi, već da se zna obraniti. Takvo reagiranje postiže se pravilnim odnosom i dobrom komunikacijom vas i djeteta.

Ako sam učinio nešto loše, to ne znači da sam ja loš, zato što:
• nisam znao bolje
• učinio sam mnogo drugih dobrih stvari
• trudio sam se
• nisam imao namjeru učiniti lošu stvar
• učim i uskoro ću biti bolji
• nitko ne pobjeđuje uvijek
• imao sam loš dan…

Samopouzdanje, baš kao i zdrava reakcija na pogreške, lakše se razvija u djece koja ne moraju potiskivati svoje osjećaje. Samo ako se osjećaji ne potiskuju već su dobrodošli, dijete se može razviti u samopouzdanu osobu.

Razni aspekti odgoja

Kako roditelji uče djecu higijeni, lijepom ponašanju, estetici, raznim vještinama, općim ljudskim vrijednostima i općoj kulturi, tako je potrebno i njegov najfiniji instrument – njegovo tijelo, naučiti na optimalan rad i stvoriti sve preduvjete da ga ljudsko biće što duže nesmetano koristi. Ljudski mozak bi živio puno duže da se tijelo koje ga nosi i hrani ne bi prerano potrošilo.

Kretanje i sportske igre razvijaju motoričke sposobnosti i vještine, jednako kao što zdrava prehrana regulira probavu i osigurava hranjive tvari za organizam. Misaone igre (zagonetke, slagalice) razvijaju sposobnost zaključivanja, a učenje raznih umjetničkih vještina (oblikovanje plastelinom, crtanje, sviranje) razvijaju sposobnost manipulacije (naravno, pri tome ne mislimo na upravljanje drugim ljudima, već na finu upotrebu ruku).

Darovito dijete - kako ga razumjeti i odgajati

Kakve posebne sposobnosti imaju darovita djeca?

Ona vrlo brzo mentalno sazrijevaju, kreativno su drukčija, imaju snažnu unutarnju motivaciju. Čitaju mnogo više od vršnjaka, i to tekstove koji su kudikamo iznad razine razumijevanja njihove kronološke dobi. Strastveno su zainteresirana za pojedine teme, ali ne moraju nužno biti odlični učenici jer se kod njih često javlja fenomen podbacivanja. Prosječan školski program obično im je nezanimljiv, a mogu pokazivati i znakove poremećaja u ponašanju, kao i otežane socijalizacije. Nikako ne toleriraju autoritet, te vrlo loše podnose stroge okvire, kako kod kuće, tako u školi. Najbolje reagiraju kad im se odrasli obraćaju ravnopravno, kao pomoćnici i partneri, a ne nadređeni.

Kako dolazi do spomenutog podbacivanja u učenju?

Zbog njihova intenzivnog zanimanja za određena područja, recipročno slabi interes za druge teme. Darovito dijete koje mnogo čita i sjajno se snalazi s riječima, ne mora biti nadareno i za matematiku. Upravo iz tog razloga, školski ih sustav često zanemaruje ili uopće ne prepoznaje. Neka istraživanja pokazuju da među školskom djecom ima čak 10 posto darovitih, pa je njihovo neprepoznavanje zapravo gubitak za društvo u cjelini. Naime, ako ne razvijamo sposobnosti te djece, ona će biti izgubljena u prosječnosti grupe.

Razumijevanje, iskrenost, podrška i poštovanje unutar obitelji svakako su prve stepenice prema uspješnom razvoju darovitog djeteta.

Profesionalno usmjeravanje

Mnogi roditelji usađuju djetetu shvatanje da, ukoliko ne završi neki fakultet, neće biti "priznat" čovjek, biće građanin drugog reda i sl. Upisujući se na fakultete samo zbog želje roditelja i straha od budućnosti, mladi naravno zapadaju u emocionalne krize jer ne mogu da ostvare želje koje, u stvari, i nijesu njihove. Treba poštovati osobenosti svakog djeteta i znati da čovjek može ostvariti svoje potencijale kroz razna zanimanja i hobije u kojima se ne traži visoka stručna sprema. Takva psihički zdrava i zrela osoba može i bez fakultetske diplome dati društvu i porodici više nego jedan fakultetski obrazovan čovjek koji je emocionalno "osakaćen" usljed prisilnog studiranja.
Naša djeca odrastaju u potpuno drugačijim životnim uslovima nego mi. Zar je onda čudno što imaju svoj sopstveni stil života i svoje sklonosti? Koliko je onda deplasirana svaka naša pridika: "E kako sam ja radio i zarađivao i učio, kako sam išao bos, kako sam jeo mast i hljeb a ova današnja omladina..."
Iako je teško distancirati se od svojih želja, radujte se ako kod svoje djece primijetite njihova sopstvena, potpuno drugačija interesovanja. To pokazuje da ste vaspitali jednog nezavisnog, samostalnog čovjeka. Ne postoji ništa bolje od toga. Djeca koja su drugačija nude roditelju fantastičnu priliku da upoznaju nešto novo, da saznaju stvari koje inače nikada ne bi saznali. To život u porodici čini zanimljivim. Jer, zamislite da ste u braku sa samim sobom - pa različitosti nas uvijek bogate.
Savjet: Smanjite svoje zahtjeve. Pravila svedite na minimum ali ostanite dosljedni u njihovom poštovanju. Pružite djetetu malo više slobodnog vremena. Shvatite da stalni zahtjevi kod djeteta stvaraju otpor i napetost. Pretjerani zahtjevi su, u stvari, negiranje djetinjstva i trpanje u okvire koje postavljaju odrasli, iz kojih dijete želi da izađe po svaku cijenu.

Tipovi roditelja

• Prebrižni - mogu biti dobri saradnici, češće ih treba upoznavati sa primjerima rada i ponašanja vršnjaka njihovog djeteta da bi uvidjeli šta sve mogu djeca tog uzrasta;
  
• Prestrogi - mogu biti dobri saradnici, govoriti im podjednako i pozitivne i negativne rezultate djeteta;
  
• Preambiciozni - mogu biti dobri saradnici, predočiti im da dijete koje ne može da ispuni njihove planove gubi vjeru u sebe, postaje bezvoljno;
  
• Prezaposleni - najteži za saradnju, jer nemaju vremena za dijete za koje tvrde da im je najvažnije;
  
• Demokratski tip - najbolji saradnici, prihvataju uspjeh i neuspjeh bez prigovaranja i okrivljavanja, razumiju razvojne probleme.
  
  Posebno je opasno ako, svjesno ili nesvjesno, naumimo da dijete ostvari ono što nama nije pošlo za rukom. Ako neko želi da od svog sina ili ćerke napravi fudbalsku zvijezdu ili primabalerinu, on će 99% doživjeti neuspjeh, a u najgorem slučaju uništiti djetinjstvo.

Gdje mi roditelji grijesimo

Često ćete sresti učenike ili odrasle osobe koji izražavaju otpor, nepovjerenje, pa i neprijateljstvo prema svakom autoritetu (nastavniku, direktoru, šefu...). Podaci će vam pokazati da je ta osoba u djetinjstvu imala negativna iskustva sa roditeljima kao nosiocima autoriteta, tako da se osjećanja nesvjesno prenose na sve autoritete. Taj negativan prenos (a postoji i pozitivan) može se manifestovati i prema ostalim članovima kolektiva (razreda). Ljubomora na braću i sestre prenosi se na druge članove kolektiva jer će misliti da nastavnik više pažnje njima posvećuje. Ako je neka osoba bila razmažena, u centru pažnje u porodici - isti takav odnos očekivaće i u kolektivu. Budući da tu neurotičnu potrebu ne može zadovoljiti u zdravom kolektivu, ona će reagovati agresivno, ili depresivno.
Neki roditelji smatraju da čine dobro pokušavajući da isplaniraju život djeteta do najsitnijih detalja, pa i igru i vrijeme odmora. Ne samo da tako kod djeteta guše stvaranje sopstvene inicijative, samostalnosti i odgovornosti koje su djetetu neophodne nego mu nameću stil života koji uglavnom ne odgovara ni dječijem temperamentu ni njegovim potrebama.
Roditelji bi željeli da to poslušno, potčinjeno, "model" dijete istovremeno bude snalažljivo, spontano, hrabro, da zna da se nametne.
Ovakvi autoritativni roditelji, koji previše zahtijevaju, na izvjestan način su nervozni roditelji. To što nameću tako striktno određen način ponašanja, u stvari je želja da se izbjegnu brige, problemi, nerazumijevanje, sumnje i svakodnevne dileme svih - šta dozvoliti a šta zabraniti. Najčešće "brižna" majka nametne "strogom" tati ulogu sudije umjesto prave očinske uloge, i iz tog različitog pristupa vaspitanju rađaju se kasnije mnogi problemi.
Roditelji koji mnogo zahtijevaju često se sreću, ali je vrlo rijetko da sebe smatraju takvima. Žale se na neposlušnost djeteta, na ljenost, na laži, na dječiji otpor i "neće ništa da radi", mada sami kažu: "Pa od njih se ništa ne zahtijeva". Smatraju da ne zahtijevaju ništa pretjerano zbog toga što najveći broj svojih zahtjeva smatraju sasvim normalnim i uobičajenim.
Ambicioznost se manifestuje u vidu pretjeranih zahtjeva - izričito izvršavanje naredbi, želja, potpuna perfekcija, brzina, ponašanje koje ne odgovara mogućnostima i dobi djeteta. Svo slobodno vrijeme biće tako ispunjeno i isplanirano. Dijete ne može da se prepusti sebi, "da ljenčari i stiče loše navike, da se igra na ulici gdje ima mnogo loše djece, neće praviti buku i tako ometati susjede". Sa svih strana postavljene su ograde koje mu ograničavaju slobodu, samostalnost u organizovanju slobodnog vremena, igre i istraživanja.

Me and my father

أنا وأبي

Me and My Father

وأنا عمري 4 أعوام : أبي هو الأفضل
When I was 4 Yrs Old : My father is THE BEST


وأنا عمري 6 أعوام : أبي يعرف كل الناس
When I was 6 Yrs Old : My father seems to know everyone


وأنا عمري 10 أعوام : أبي ممتاز ولكن خلقه ضيق
When I was 10 Yrs Old : My father is excellent but he is short tempered


وأنا عمري 12عاما : أبي كان لطيفا عندما كنت صغيرا
When I was 12 Yrs Old : My father was nice when I was little


وأنا عمري 14 عاما : أبي بدأ يكون حساسا جدا
When I was 14 Yrs Old : My father started being too sensitive


وأنا عمري 16 عاما : أبي لا يمكن أن يتماشى مع العصر الحالي
When I was 16 Yrs Old : My father can't keep up with modern time


وأنا عمري 18 عاما : أبي ومع مرور كل يوم يبدو كأنه أكثر حدة
When I was 18 Yrs Old : My father is getting less tolerant as the days pass by


وأنا عمري 20 عاما : من الصعب جدا أن أسامح أبي ، أستغرب كيف إستطاعت أمي أن تتحمله
When I was 20 Yrs Old : It is too hard to forgive my father, how could my Mum stand him all these years


وأنا عمري 25 عاما : أبي يعترض على كل موضوع
When I was 25 Yrs Old : My father seems to be objecting to everything I do


وأنا عمري 30 عاما : من الصعب جدا أن أتفق مع أبى ، هل ياترى تعب جدى من أبي عندما كان شابا
When I was 30 Yrs Old: It's very difficult to be in agreement with my father, I wonder if my Grandfather was troubled by my father when he was a youth


وأنا عمري 40 عاما: أبي رباني في هذه الحياة مع كثير من الضوابط، ولابد أن أفعل نفس الشيء
When I was 40 Yrs Old: My father brought me up with a lot of discipline, I must do the same


وأنا عمري 45 عاما : أنا محتار ، كيف أستطاع أبي أن يربينا جميعا
When I was 45 Yrs Old: I am puzzled, how did my father manage to raise all of us


وأنا عمري 50 عاما: من الصعب التحكم في أطفالي، كم تكبد أبي من عناء لأجل أن يربينا ويحافظ علينا
When I was 50 Yrs Old : It's rather difficult to control my kids, how much did my father suffer for the sake of upbringing and protecting us


وأنا عمري 55 عاما: أبي كان ذا نظرة بعيدة وخطط لعدة أشياء لنا ، أبي كان مميزا ولطيفا.
When I was 55 Yrs Old: My father was far looking and had wide plans for us, he was gentle and outstanding.


وأنا عمري 60 عاما: أبي هو الأفضل
When I became 60 Yrs Old: My father is THE BEST


جميع ما سبق إحتاج إلى 56 عاما لإنهاء الدورة كاملة ليعود إلى نقطة البدء الأولى عند الـ 4 أعوام " أبي هو الأفضل"
Note that it took 56 Yrs to complete the cycle and return to the starting point "My father is THE BEST "


فلنحسن إلى والدينا قبل أن يفوت الأوان ولندع الله أن يعاملنا أطفالنا أفضل مما كنا نعامل والدينا.
Let's be good to our parents before it's too late and pray to Allaah that our own children will treat us even better than the way we treated our parents .

قال تعالى:

" وَقَضَى رَبُّكَ أَلاَّ تَعْبُدُواْ إِلاَّ إِيَّاهُ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا إِمَّا يَبْلُغَنَّ عِندَكَ الْكِبَرَ أَحَدُهُمَا أَوْ كِلاَهُمَا فَلاَ تَقُل لَّهُمَآ أُفٍّ وَلاَ تَنْهَرْهُمَا وَقُل لَّهُمَا قَوْلاً كَرِيمًا "

" وَاخْفِضْ لَهُمَا جَنَاحَ الذُّلِّ مِنَ الرَّحْمَةِ وَقُل رَّبِّ ارْحَمْهُمَا كَمَا رَبَّيَانِي صَغِيرًا"

Odgoj je dugorocni cilj

Vještinu kojom ce roditelji odgajati djecu treba uciti kako bi odgojni pristup prilagodavali individualnim i vrlo specificnim potrebama pojedinog djeteta.

Provodeci odgoj roditelji griješe ako kod svoje djecu stvaraju utisak da je jedino i najvažnije mjerilo njihove vrijednosti, postignuce u obrazovanju, odnosno školski uspjeh.
Jednako je važno pomoci im u njegovanju i razvoju drugih socijalnih uloga i vještina te ih ujedno pripremati za one što ih ocekuju u buducnosti (uloga prijatelja, brata/sestre, rodaka, susjeda, partnera, buduceg roditelja).
Samo uravnoteženim njegovanjem svih tih važnih uloga stvara se kreativna osobnost i dinamicna svakodnevnica. U slucaju prolaznog zakazivanja u nekoj od važnih uloga, dobro obavljanje ostalih uloga pojedincu ce omoguciti da ocuva psihicku ravnotežu. Koliko djece pati, a koliko ih cak razmišlja o suicidu zbog školskog neuspjeha?
Važno je roditeljima ukazivati da održavaju što kvalitetniju komunikaciju sa svojom djecom, da vode racuna o njihovim emocionalnim i drugim potrebama. Obiteljska kohezija i bliskost djece i roditelja pretpostavka su njihovog zdravog odrastanja i najbolja zaštita od skretanja prema rizicnom društvu i zloporabi droga.

Osposobljenost za samozaštitu zdravlja i usadena želja za dugim životom najvažnije je postignuce obiteljskog i školskog odgoja djece.

Emocionalna inteligencija

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA je složeniji pojam. To je skup emocionalnih osobina važnih za uspješnost pojedinca: empatija, samosvladavanje, izražavanje i shvaćanje vlastitih osjećaja, neovisnost, prilagodljivost, upornost, poštivanje, ljubaznost...

Postoji 6 komponenti:

1-razumijevanje vlastitih emocija,
2-mogućnost upravljanja vlastitim emocijama,
3-mogućnost samomotivacije,
4. razumijevanje drugih ili empatija,
5-mogućnost uspostavljanja emotivnih veza,
6-znanje o ispravnom korištenju socijalnih vještina, pregovaranje, rješavanje problema, suradnja, umijeće slušanja.

Karakteristike: upoznavanje vlastitih emocija, upravljanje emocijama, prepoznavanje emocija u drugih, samomotiviranje, snalaženje u vezama.

Srategija odgoja

Da li se ikada zapitali koliko ste puta reagirali negativno prema djetetovim "nestašlucima" tijekom dana? Možda otkrijete da kritizirate više nego što komplimentirate. Kako biste se osjećali kada bi vaš šef imao toliko negativnog naboja, čak i dobronamjernog?

Puno učinkovitiji pristup je "uhvatiti" dijete dok radi nešto dobro: "Sam si se sjetio namjestiti krevet, pa to je sjajno!" ili "Promatrala sam te dok si se igrala s drugom djecom, bila si vrlo strpljiva - mama je ponosna na tebe!"

Gledajući "na duge staze" takve će izjave ohrabriti dobro ponašanje, za razliku od ponavljanja oštrih ukora. Usredotočite se na to da svakoga dana primijetite neku dobru stvar koju možete pohvaliti. Budite velikodušni u nagradivanju - vaša Ijubav, zagrljaj i komplimenti mogu učinit čuda i često su dovoljna nagrada. Vrlo brzo ćete uvidjeti da ponašanje "napreduje" prema željenom.

Mala djeca u velikoj mjeri ponašanje uče promatrajući vas. Što su mlađa, više će se ravnati prema vama. Prije nego što planete i počnete vikati pred djetetom, razmislite želite li da se vaše dijete tako ponaša kada se razljuti. Stalno budite svjesni da vas vaše dijete promatra. Studije su pokazale da djeca sklona agresivnom ponašanju obično ako kod kuće imaju uzor za takvo ponašanje.Stvorite uzor s osobinama koje želite razviti u djetetu: poštivanje, prijateljsko raspoloženje, ljubaznost, poštenje, toleranciju. Pokazujte nesebično ponašanje. Činite dobro drugim ljudima bez očekivanja protuusluge ili nagrade. Zahvaljujte i komplimentirajte. I prije svega: postupajte prema svome dijetu onako kako biste željeli da drugi postupaju prema vama.

Karakteristike Montessori obrazovanja

• 
  Osećaj zajedništva gradi samopouzdanje.
  
• Samo-ispravljajući materijali u okviru pozitivnog okruženja. Deca uče na sopstvenim greškama sve do pronalaska ispravnog rešenja.
  
• Individualno učenje zauzima posebno mesto unutar okruženja. Montessori prepoznaje da svako dete uči drugačijim tempom i to poštuje.
  
• Deca su mirna po sopstvenom izboru i poštuju druge unutar okruženja. Montessori metod dopušta deci da povrate svoj “unutrašnji tempo” koji je prirodni deo njihovog identiteta.
  
• Postoji naglasak na konkretnom učenju, pre nego na apstraktnom. Deci je potrebno da okuse stvari sopstvenim rukama.
  
• Svi materijali su lako dostupni deci, postavljeni na policama u njihovoj visini. Stolovi i stolice su dovoljno mali za decu i ona u njima sede udobno, a slike i razne dekoracije su postavljene u visini ociju.
  
• Deca rade s radošću i s osecajem otkrivanja. Deca uče “upijajući kao spužve” i uvek su oduševljena u učenju novih zadataka. Njihov interest leži u njihovom sopstvenom radu, pre nego u krajnjem produktu.
  
• Okruženje obezbedjuje prirodni osećaj za disciplinu. Pravila ili očekivanja su jasno definisana i ne nametnuta od strane deteta ili roditelja / učitelja.
  
• Okruženje je “pripremljeno” za decu. Sve u sobi ima specifično mesto na polici. Deca su po prirodi uredna, a ovako nameštena soba im omogućava da rastu na pozitivan način.
  
• Roditelj / ucitelj ima ne nametljivu ulogu u sobi / učionici. Deca nisu motivisana samim roditeljem / učiteljem, već potrebom za samo-razvojem.

Ljubomora kod djece

Ljubomora je emocija veoma cesta kod djece pretskolskog uzrasta. Ona predstavlja i posebav vid ljutnje. Nastanak i povod javljanja ljubomore su drustvenog karaktera. Ljubomoru obicno izazivaju roditelji, braca ili sestre, a u pretskolskom periodu i drugovi.
Prvi znakovi ljubomore javljaju se od 18 mjeseci, mada se ljubomora cesce ispoljava izmedju 2 i 5 godine. Kao i ostale emotivne reakcije tako i ljubomora se mijenja sa uzrastom. Svoj vrhunac dostize izmedju 3 i 4 godine. Vrlo cesto uzrok ljubomore je i prinova u porodici. Stoga je vema vazan stav roditelja u sprecavanju ljubomore. Dokazano je da je ljubomora cesca kod porodica sa manjom brojem djece, nego u vecim porodicama. Zatim, kada jedno od djece u porodici dugo boluje, pa mu rodiutelji posvecuju vise paznje.
Ako roditelji, rodjaci ili prijatelji javno uporedjuju djecu po uspjehu u skoli, inteligenciji, vrjednoci to takodje izaziva ljubomoru. Odrasli cesto nesvjesno, u sali kazu "vidis kako je on bolji djecak od tebe", "kako on sve zna a ti nista" i sl. Sve su to razlozi koji kod djece podsticu ljubomoru.
Ljubomora moze da se javi i na oca, jer djeca cesto prisvajaju majku. Stoga joj ne dopustaju da iskazuje naklonost prema ocu. Lubomora se ispoljava na razne nacine, a djeca na nju reaguju na dva nacina otvoreno ili prikriveno. Otvoreno reaguju fizickim ili verbalnim napadima, pa cesto predstavljaju "problem" u svojoj sredini. Onog na koga su ljubomorni, ignorisu , ponekad ga i tuku, ogovaraju, podsmijavaju i zajedljiva su.
Kada djete reaguje na ljubomoru, tako sto se ponasa cudno i na nepozeljan nacin, to se onda naziva prikrivena ljubomora. Desava se da ljubomorno dijete pocne da mokri u postelju, iako je to vec davno prevazislo, da sisa prst, da muca, da se plasi ili nece da jede. Ponekad i ispoljava simptome nekog oboljenja.
Svako djete na sebi svojstven nacin ispoljava ljubomoru i sve te njegove reakcije su nesvjesne. Zato roditelji treba da budu pazljivi u takvim situacijama i da paze da ne izazivaju ljubomoru kod djece. Npr. posto saznaju da je na putu drugo dijete, treba na lijep nacin to da saopste prvom djetetu i da kod njega razvijaju zelju da dobije brata ili sestru.
U prvom susretu sa bratom ili sestrom, djete mora da osjeti radost i da osjeca da je dobilo nesto blisko i znacajno, a u isto vrijeme je zadrzalo nepromjenjenu ljubav svojih roditelja. Zato je osnovni zadatak roditelja i vaspitaca da izbjegavaju situacije koje dovode do ispoljavanja ove emocije.
Ono sto je interesantno za ovu emociju jeste da se ona razlikuje po polovima. Naucno je dokazano da su zenska djeca cesce ljubomorna nego muska. Ljubomora iako je u sustini negativna emocija, ona ima i pozitivne strane. Cesto moze da posluzi i kao podsticaj na vecu aktivnost, na vece uspjehe, na trud kako bi prevazislo brata, sestru ili druga na koga je ljubomorno.

SAMOPREISPITIVANJE

Roditelji mogu puno uciniti na unapredjivanju svojih roditeljskih vjestina kroz samopreispitivanje.
Ovaj proces im pomaze da u svoju djecu usade odredjene izuzetne kvalitete koje ce im pomoci da postanu snazni i samouvjereni muslimani koji se mogu oduprijeti iskusenjima oko sebe.
A to pomaze djeci da izgrade snaznu, uravnotezenu licnost koja ce imati pozitivan pogled na zivot; ona ce biti samouvjerena i znat ce da mogu ne samo imati pozitivan ucinak na svoju okolinu, vec da je ono sto joj oni mogu ponuditi vrijedno postovanja.
Uz ovakve karakteristike djeca c biti sposobna da prihvate sve sto je dobro i da odbace sve sto je lose i, cak, da utjecu na drustvo u kojem zive.
Oni ga mogu upravljati u pravom smijeru tako sto ce razvijati ispravne moralne vrijednosti za svoje dobro i za dobro generacija koje dolaze.


Mi kao roditelji moramo zakopati duboko u svoju proslost, razmisljati o svom djetinjstvu i otkriti svaki skriveni razlog koji bi mogao biti uzrokom nekog naseg postupka kao roditelja.
Cesto se desi da govorimo svojoj djeci na odredjen nacin, a ako prestanemo o tome razmisljati, shvatit cemo da radimo isto ono sto su nama radili nas otac i majka ili staratelji.

Primjer negativnog postupanja je kada mi, kao roditelji, pokusamo rijesiti neki konflikt s djetetom dok smo ljuti. Ako budemo vikali, galamili i svadjali se sa djetetom samo da bi nas prosla srdzba, onda se kao roditelji negativno ponasamo.
Medjutim, ako budemo kontrolirali svoju srdzbu koristeci tehnike kontroliranja srdzbe koje nam je propisao nas dragi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ucili svoju djecuda tako rade, a zatim mirno prodiskutirali o problemu, onda se kao roditelji pozitivno ponasamo.

Spoznavanje nasih jacih strana i nasih slabosti prvi je korak u unapredjivanju naseg roditeljskog ponasanja.
Ibn Kajjim je rekao: "Sustina stvari je u ostavljanju nezdravih, nasljedjenih navika."
*************
Dr. E. Besir i Dr. M.R. Besir (Odgoj djece)

POKAŽI ŠTA OSJEĆAŠ...

Zanimljivo je znati da na terapijama masaže organa putem vježbi ispravnog disanja Kinezi objašnjavaju disanje kao životno uzimanje i davanje, tako kažu da ako površno dišemo mi površno i živimo, ali ako duboko i temeljito dišemo mi isto tako i živimo. Disanje je elementarni dio života bez kojeg se ne može, a ipak ljudi tako rijetko o disanju razmišljaju. Sad iskreno, kad ste Vi zadnji put svjesno disali i osjećali kako zrak osvježava svaku ćeliju Vašeg tijela? Ili, kad ste slobodno i svjesno pokazali šta osjećate?
Disanje je usko povezano s emocijama, jedno bez drugog ne može i za ljudska bića su od velikog značaja. Kad smo ljuti, naš ritam disanja je ubrzan, kad smo nečim uznemireni naše disanje nas guši, kad smo zadovoljni naše disanje je umjereno.
Ispravno i duboko disanje je preventiva negativnim emocijama, pa čak i u trenucima kad nastupi frustracija i ljutnja možemo primjeniti tehnike ispravnog disanja kako kod nas samih tako i kod naše djece, najbolja metoda je da ih zajedno praktikujemo svaki dan.
Naše disanje može ići u stilu da brojimo do 6 dok udišemo i isto tako da izdišemo s mislima u glavi “udišemo život, a izdišemo nemir”, a možemo to odraditi na još kvalitetniji način tako što ćemo jasno i ispravno izgovarati svako slovo šehadeta “la ilahe illallah” jer ono u sebi sadrži sva slova koja oslobađaju disajni sistem, kontrolišu otkucaje srca i održavaju disanje uravnoteženim.
Pored toga, dajemo djeci ispravan autoritet u Allahu, dž.š., a vjera u Njega podiže samopouzdanje, jača samokontrolu i usmjerava ih na njihove intelektualne sposobnosti : “ONE KOJI VJERUJU I ČIJA SE SRCA KAD SE ALLAH SPOMENE SMIRUJU – A SRCA SE, DOISTA, KAD SE ALLAH SPOMENE SMIRUJU.” (13:2 “POMOZITE SEBI STRPLJENJEM I MOLITVOM, A TO JE ZAISTA TEŠKO OSIM POSLUŠNIMA” (2:45) “SJEĆAJTE SE VI MENE, I JA ĆU SE VAS SJETITI...” (2:152)

Potiskivanje emocija uzrokuje niz nepoželjnih situacija kao što je na primjer glavobolja ako potisnemo frustraciju, začepljeni sinusi ako ne plačemo, grčevi u stomaku ako potisnemo uzbuđenje, tuča između dvije osobe ako potisnu ljutnju, napad panike zbog potisnutog straha i depresija zbog ugušene iritacije ili dosade.
Jako je bitno da učimo djecu da zdravo ispolje svoje emocije i da ih shvate kao priliku da nauče nešto novo, pa čak kad je i ljutnja u pitanju.
Da je ispoljavanje ljutnje nešto što je ispravno nalazimo i u primjeru Poslanika, a.s., na njegovom licu se tačno znalo kad je bio ljut, znao bi pocrvenjeti od ljutnje i ne bio pričao ni s kim, ali se znalo i kad je bio radostan po njegovom osmijehu i toplini pogleda.
Pojam sabura u islamu nije da gutamo i trpimo, a u sebi da negodujemo, nego da razumijemo i da se moralno uzdignemo. Ovo prvo shvatanje sabura može aktivirati psihosomatska oboljenja, a znamo da sve što je islamom naređeno ne nosi štetu sa sobom, što povlači zaključak da je ovakvo tumačenje sabura pogrešno. Pojam sabura se jedino može shvatiti na način da nam je to prilika da sebe preispitamo, da razmišljamo i da se uspijemo moralno uzdići za jedan stepen više.
Kad objašnjavamo našoj djeci pojam strpljenja mi ih ne tjeramo da bez prethodnog objašnjenja trpe ono što se od njih očekuje da trpe, nego se primjeni ova druga metoda, a to je razgovor i korištenje svih raspoloživih sredstava da dijete shvati zbog čega je njegov/njen postupak bio pogrešan.

Pripremila: dipl.psiholog Aida Tule

Roditelji bitni faktori intelektualnog vaspitanja

Pod faktorima intelektualnog vaspitanja podrazumijevamo uticaje raznih institucija i drugih elemenata drustva na intelektualni razvoj licnosti. To su, prije svega porodica, zatim predskolske i skolske ustanove, ustanove za obrazovanje odraslih, mass mediji i kulturne institucije.

Porodica je naravno najznacajniji faktor koji utice na intelektualni razvoj licnosti, i to je, u vecini slucajeva, prvi i najbitniji faktor. U porodici dijete stice svoja prva saznanja, svoja prva iskustva, uci svoje prve rijeci… Kada nauci govoriti, pa i prije toga, dijete biva veoma radoznalo, pa zapitkuje puno toga, jer ga na to tjera ona urodjena djecija radoznalost. Od toga sta i kako cemo mu odgovoriti uveliko zavisi njegovo intelektualno bogatstvo, to uveliko odredjuje intelektualni razvitak djeteta. Dobijeni odgovori, ne samo sto bivaju uzrokom sticanja novih znanja, vec ujedno bivaju uzrokom i novih pitanja. U pocetku su ta pitanja formulisana veoma prosto – sta, kako, zasto, a kasnije postaju slozenija. Na pitanja djece treba pazljivo odgovarati, i ne izbjegavati odgovore, jer to moze samo da ugusi prirodnu radoznalost djece. Roditelji trebaju pricati sa svojom djecom i na dobro smisljen nacin voditi te razgovore kako bi djeci na najefikasniji nacin prenijeli svoja iskustva.
Djeca vole bajke jer one zadovoljavaju njihovu teznju za fantazijom i saznanjima, a vole i slikovnice, i uz njih najbolje uce. Takodjer je pozeljno da se dijete izvodi na izlete i da se upoznaje sa prirodom. Porodica moze da ima veoma snazan uticaj na intelektualni razvoj djeteta.

Samoodgoj i savjesnost pri odgajanju

Kako do čiste savjesti?

Jednostavno. Odgojem i samoodgojem.
Kao što lijep vrt ne raste sam od sebe nego ga netko uređuje, tako i pravilno obliovana savjest jest plod nastojanja i zalaganja. Prvi za to odgovoran, jest svaki pojedinac od nas, a potom svi oni koji imaju bilo kakvu vezu s našim/njihovim odgojem: roditelji, nastavnici, vjeroučitelji...

Samoodgoj je vrlo važan činilac dobro oblikovane savjesti. Razum i volja, dva su, nazovimo ih stupa na kojim počiva savjest sviju nas. Svaki čovjek bi trebao angažirati razum da upozna istinu i volju da bude toliko jaka te može slijediti ono što je razum spoznao kao dobro. Sjetimo se psihologije i njenog učenja o tijeku dozrijevanja koji naša savjest mora proći da bi se mogli u slobodi i odgovornosti sasvim ispravno odlučiti.
Prvi, još veoma primitivan predoblik savjesti je savjestv navike u ranom djetinjstvu. Ako roditelji s ljubavlju prihvaćaju svoju djecu, oni prihvaćaju odricanja i odstupanja od nagonskih težnja i prilagođuje se u ponašanju jasnim zapovjedima roditelja, a da samo u svemu tome još ne prepoznaje dobra.
Naredni je stupanj autoritativna savjest i savjest poistovjećivanja. Dijete se tada poistovjećuje ne toliko s riječima i zapovijedima koliko sa živim primjerom svojih roditelja ili drugih ljubljenih osoba s kojima je povezano i koje za njegov život predstavljaju bezuvjetni autoritet. Preko vanjskog privikavanja dolazi do unutarnjeg prihvaćanja takvih primjera.
Sigmund Freud, psihoanalitičar, s time u vezi s pravom govori kako roditeljski autoritet za dijete znači „nad ja“ ili „idealni ja. Za mnoge ljude razvoj savjesti stane na tom stupnju. Oni se uvijek i u svemu ravnaju po bilo kakvom autoritetu. Osobna odgovornost i vlastitito prosuđivanje njima su sumnjivi i strani.
Upravo kritičko postavljanje prema riječima i primjerima autoriteta značajka je dozrijevanja savjesti. U burno mladenačko doba dozrijevanja mladi čovijek spoznaje svoju samostojnost i naslućuje da ne smije biti odraz svoje okoline, nego da treba sam oblikovati vlastiti život.
U kritičkom protestu mladih ljudi protiv društveno uhodanih načina ponašanja sigurno ima ulogu i taj potrebni razvoj pronalaženja samog sebe i vlastite odgovornosti.
Savjest nas osposobljuje da spoznamo valjanost i obveznost ćudorednih vrednota i normi za nas i da u konkretnoj odluci ostanemo vjerni dobru i time zadovoljimo zahtjev Boga koga u toj odluci susrećemo. Savjest spontano djeluje prosuđujući naše čine. Krivo formirana savjest javlja se kod osoba koje nisu izgradile svoj osobni stav, nego se lako povode za medijima, okolinom, vanjskim autoritetima.

Islamska pedagogija

Piše: Nezir Halilović

Ciljevi i osobenosti islamske pedagogije

Možda je najznačajnija savremena tema u okviru islama kao globalne misli upravo govor o ciljevima. Zašto? Zato što kada pitate bilo koje dijete koliko ima dnevnih namaza uglavnom će vam tačno odgovoriti. Međutim, nipošto nemojte pitati to dijete: Šta je cilj obavljanja tih dnevnih namaza?, jer bi se sigurno zbunilo i počelo nagađati. Navedeno se, na žalost ne odnosi samo na djecu jer, čisto eksperimenta radi, postavite svojim prijateljima, porodici, ili rođacima najjednostavnije (ali i najvažnije) pitanje: Šta je cilj islama?, i vidjet ćete sve šarenilo odgovora. Na žalost, evidentno je da se u našim porodicama, mektebima, časovima vjeronauke, itd. još uvijek više pažnje posvećuje pitanjima tipa: Koliko ima dnevnih namaza? Kako glasi sura En-Nas?, itd., nego pitanjima: A zašto treba klanjati?, Kakva su poruke i upute sadržane u suri En-Nas?. Odnosno, još uvijek se više pažnje posvećuje formi nego suštini.
Zato se ne čudite što na sve strane slušamo o formalnim muslimanima, o formalnom klanjanju namaza, formalnom obavljanju hadža, itd. Sve to ima svoje duboke korijene od postavljenih ciljeva s kojim smo upoznati sa islamskim sadržajima. Islamska pedagogija naravno da ima svoje ciljeve koji su postavljeni još od prvih ajeta objave, a to što ih mi ne poznajemo je samo naša krivica i nehatluk.

Stres kod djece

Tijekom čitavog djetinjstva dijete se suočava sa stresogenim životnim situacijama. Normalna doza takvih stresora je zdrava jer djetetu daje priliku za jačanjem svojih potencijala, fleksibilnosti, strategija sučeljavanja. Prevelika količina stresora dovodi do neželjenih stresogenih reakcija koje se mogu podijeliti na fizičke i psihičke.

Najčešće fizičke reakcije djeteta na stres su: znojenje, bolovi u trbuhu, glavobolja, poremećaji spavanja i hranjenja, ubrzan puls, pojačana napetost mišića, noćno mokrenje.

Najčešće psihičke reakcije djeteta na stres su: emocionalni ispadi, prekomjerno plakanje, povlačenje, osamljivanje, gubitak koncentracije, smanjena i kratkotrajnija pažnja.

Što učiniti kad je vaše dijete pod stresom?
Odrastanje je za dijete vrlo stresno. Čitav život suočavamo se sa stresnim događajima poput gubitaka, odvajanja, polaska u vrtić, školu, puberteta i slično. Večina djece dobro se nosi s tim, ali roditelji im uvijek mogu pomoći ako se pridržavaju slijedećih principa:

• *Neka vaš dom bude sigurno mjesto za dijete
• *pridržavanje rutine, smirenosti, strukture
• *osiguravanje djetetu njegovog vremena
• *više smijeha, ugodnih aktivnosti
• *obiteljski rituali i tradicija
• Vježbajte s djetetom tehnike rješavanja problema
• *Brinite se za sebe, suočavajte se s problemima, poduzmite akcije kako bi riješili probleme čim se pojave
• *Imajte krug prijatelja, obitelji i drugih osoba koja vam mogu biti podrška
• *Nemojte biti previše mekani, popustljivi, inertni. Budite jaki za svoje dijete, budite osoba u koju će se ugledati i kojoj će se obratiti kad zatreba pomoć.
• *Volite svoje dijete, ali budite čvrsti u discipliniranju. Povećajte, a ne smanjujte svoja očekivanja od djeteta
• *Prije stresnog događaja razgovarajte s djetetom i kažite što može očekivati, pripremite ga.
• *Naučite tehnike relaksacije i disanja i vježbajte sa svojim djetetom.Ne ignorirajte osjećaje
• *Pomozite svom djetetu da prepozna i imenuje svoje osjećaje. Podržite negativne osjećaje, ali ne i negativno ponašanje.
• *Razgovor pomaže da djeca ne počnu izražavati svoje emocije na neprihvatljive načine. Ako smatrate da vaše dijete s vama ne može razgovarati, nađite nekoga s kim može.
• *Omogućite djetetu prostora i materijala za kreativno izražavanje emocija; boje, papir, plastelin, lego...
• Dijete često grlite, pokažite mu da ga volite!

Dove koje se ne odbijaju

- JA BEDI'ASSEMAVATI WEL ERDI. JA HAJJU JA QAJJUM,

- ES'ELUKE BI ENNE LEKEL HAMDU, LA ILAHE ILLA ENTEL MENNAN,

- ES'ELUKE BI ENNI EŠHEDU ENNEKE ENTELLAHU LA ILAHE ILLA ENTEL EHADU SSAMED ELLEZI LEM JELID WE LEM JULED WE LEM JEKUN LEHU KUFUVEN EHAD.

- JA RABB, JA RABB.

- JA ERHAMERRAHIMIN.

- JA ZEL-DŽELALI WEL – IKRAM.

-LA ILAHE ILLA ENTE SUBHANEKE INNI KUNTU MINE ZZALIMIN.

- JA MALIKEL MULKI TUTIL MULKE MEN TEŠA'VE TENZI'UL MULKE MIMMEN TEŠA'VE TUIZZU MEN TEŠA'VE TUZILLU MEN TEŠA'BI JEDIKEL HAJRU INNEKE 'ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR.

- ALLAHUMME INNI ES'ELUKE BISMIKEL 'AZIM ELLEZI IZA DU'ITE BIHI EDŽEBTE WE IZA SUILTE BIHI E'ATAJTE, ESELUKE MINEL HAJRI KULLIHI WE E'UZU BIKE MINE ŠŠERI KULLIHI.

- ALLAHUMME INNI ES'ELUKE BI ENE LEKEL HAMDU, LA ILAHE ILLA ENTEL MENNANU, BEDI'USSEMAWATI WEL ERDI, ZUL DZELALI WEL IKRAMI JA HAJJU JA QAJJUM

Ucimo ih ahlaku

Vjerovjesnik, s.a.v.s, koristio je svaku priliku da pouči djecu pravilnom ponašanju i lijepom odnosu spram roditelja, što i mi trebamo itekako koristiti. Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, vidio jednog čovjeka sa dječakom, pa je pitao dječaka, ko je taj čovjek, na što mu je dječak odgovorio da je to njegov otac.
Onda ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s, posavjetovao: «Ne idi ispred njega, ne izlaži ga pogrdama, ne sjedaj prije njega i ne zovi ga imenom!»Imam Nevevi, na temelju te predaje smatra da je oca, učitelja i šejha zabranjeno nazivati njihovim imenima.
**Učiti djecu respektirati starije i učenije obaveza je proistekla iz samog učenja islama. Allahov Poslanik, s.a.v.s, podvlači u hadisu koji prenosi Enes b. Malik, r.a: «Nije naš onaj koji nema sažaljenja prema mlađima i poštovanja prema starijima!». U jednoj predaji se dodaje još i: «ko ne respektira naše učene!».
Čak se respekt prema učenim preferira u odnosu i na same roditelje, kao što potcrtava Jahja b. Mu'az: «Učeni ljudi su milostiviji u ummetu Muhammedovom, a.s, od samih očeva i majki!». Na upit: «A kako to?», odgovorio je: «Očevi i majke čuvaju svoju djecu da ne odu u dunjalučku vatru i sprže se, dok ih učeni ljudi odvraćaju od ahiretske vatre koja je daleko žešća!».
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je kroz svoju dvadesettrogodišnju poslaničku misiju preporučio način ponašanja naše djece, kako bi vremenom dosegla nivo vjernika kakav se od njih očekuje.

Ucimo zajedno AMME dzuz :)

Predivan program i besplatan softver za ucenje AMME dzuza.
Svi ga mozete instalirati i uciti sure uz program. Napravljen je tako da moze ponavljati ajet po ajet i to onoliko puta koliko vi zelite.
Olaksajte sebi ucenje sura i Kur'ana: kliknite na Juz30 2.2 (main program) i onda RUN: http://www.imaanstar.com/juz30.php

Kada snimite cijeli program onda je potrebno da snimite i AMME dzuz na isto mjesto gdje ste instalirali i softwer i onda cete moci koristiti program. Takodjer mozete instalirati i neki drugi dzuz ili suru.
Da bi ste dobili vlastitu listu naucenih sura potrebno je da kliknete na srce (I KNOW THIS SURA), zadrzite klik i prevucete sliku ispod vaseg profila tj. imena koje ste napravili.

Rabbi zidna ilma!!

Put do kreposti

Naša muslimanska omladina ima šansu da bude bolja i dokraja popravljiva. Ona ima priliku da bude krjeposnija i čestitija od starijih generacija, ali pod uslovom koji obavezuje na kutarisanje sljedećeg:

• da se muslimanska omladina kutariše obožavanja svoga tijela i tijela svojih trenutačnih simpatija , a to iz razloga što je čovjek ipak čovjek a nije hajvan.
  
• da se muslimanska omladina liši obožavanja materijanih stvari i materijalno- tehničkih izuma i obožavanja ljudi koji nude materijane izume u revoluciji novih otkrića.
  
• da se muslimanska mladost oslobodi obožavanja vlastitog i tuđeg pokvarenog i prljavog nefsa
  
• da naša muslimanska omladina odustane od robovanja fesadu(neredu) koji se nudi putem žute štampe i elektronskih medija svih vrsta, jer sredstva informisanja, pored one pozitivne strane, uveliko doprinose da preko oboljelog pojedinca obole i mnogobrojne nacije i svijet u cjelini, a naša omladina je uglavnom protagonist mnogo toga.

I to je DZIHAD!!

Od vanjskih Allahovih znamenja i darova čovjeku, najveći su djeca. Djeca su, ustvari, dio svojih roditelja i njihov fizičko-biološki produžetak na dunjaluku. Ako ih lijepo i islamski odgoje tada su djeca i vjerski i duhovni i moralno-etički produžetak svojih roditelja. Dijete je dio srca i duše svojih roditelja, majke pogotovu:"Dijete je plod srca i jedan od džennetskih mirisnih cvjetova". (I.P.H, 1840), kaže Resul ili «Evladuna Ekbaduna» - "naša djeca su naše džigerice".

Velika većina roditelja više voli svoju djecu nego sebe. Zato odgojem treba čuvati i spašavati srce i dušu djece, a ishranom, odjećom i obućom njihova tijela. Počevši od vladara kao najodgovornijeg, preko oca, majke, djece do sluga u kući u islamu su svi po svojim položajima, ukazanom povjerenju, konkretnoj moći sposobnostima i znanju odgovorni i bit će pitani za povjerene emanete:"Svi ste pastiri i svako će biti odgovoran za svoje stado. Imam je pastir svome narodu i biće odgovoran za svoje stado: Čovjek je pastir u svojoj porodici, i biće odgovoran za svoje stado; sluga je pastir i čuvar imovine svoga vlasnika i biće odgovoran za svoje stado: dijete je pastir u imovini svoga roditelja i biće odgovorno za svoje stado. Ukratko, svako je pastir i svako će biti odgovoran za svoje stado" (I.P.H, 1186).

Kako se primjećuje, odgoj je u islamu organiziran, međusobno povezan i komplementaran proces u koga su uključeni svi. Samo u tako sistemskom i metodološki vođenom odgojnom procesu gdje su osnovne vrijednosti, načela, principi, cilj i sredstva odgoja slobodno usaglašeni i slobodno prihvaćeni uz Allahovu pomoć i milost, može se očekivati izvjestan rezultat. Ne može se tražiti od djece lijep odgoj i poslušnost, a prije toga ne pružiti im ništa.

Šta znači ne voditi brigu o odgoju svoje djece? To je pronevjera najvećeg Allahovog izvanjskog dara i znamenja čovjeku:"Pastiru kome se povjeri stado na čuvanje, pa ga on ne sačuva i ne uputi, biće uskraćena Allahova sveobuhvatna milost", kaže hadis (I.P.H, 188).

Muhammed a.s. čini dovu Allahu dž.š. za roditelje koji se trude da odgoje svoju djecu: "Neka se Allah smiluje roditelju, koji se trudi i pomaže svoje dijete da nauči i izvršava ono što je dobro".

Najskuplja cijena odgoja je ona - da umjesto roditelja i bliže rodbine - djecu i omladinu odgaja vrijeme i ulica. To je skup, jalov i opasan odgoj: "Koga, kako treba, ne odgoje roditelji, odgojiće ga vrijeme", kaže Resul. Pravi ambijent za odgoj djece je porodica, džemaat, džamija, a može biti i škola, ukoliko se promijeni cilj i sadržaj njenog rada. Zanemarivanje odgoja djece - znači prepuštanje djece ulici i njihovom poprimanju osobina, navika i ponašanja koja su suprotna s učenjem islama, što spada u velike grijehe. "Neće doći pred Allaha Njegov rob musliman s većim grijehom nego li onaj, koji je dozvolio da mu kućna čeljad ostanu bez valjanog islamskog odgoja i poznavanja islamskih propisa, bez kojih se ne može valjano živjeti islamskim životom", upozorava.Vjerovjesnik.

Brigu o sebi, djeci i roditefjima Poslanik usporeduje sa džihadom:"Nije jedini oblik džihada da se čovjek s oružjem u ruci bori na Allahovom putu, nego je i ovo džihad: pažnja prema roditeljima, briga o djeci i porodici, te briga o sebi, kako čovjek ne bi pao na teret drugima". (I.P.H, 1352)

Vremena se mijenjaju

Hazreti Alija r.a., jedne prilike je rekao:"Odgajajte (i ucite) svoju djecu za ono vrijeme u kome ce oni zivjeti." Drugim rijecima kazano: Odgajajte svoju djecu drugacije nego što ste vi odgajani jer su oni rodjeni u drugacijem vremenu od vas. Na primjer, mnogi roditelji su rodjeni u vrijeme kad su radio, TV ili kompjuteri bili rijetkost. Danas su te stvari naša svakodnevnica. Muslimani moraju živjeti u sadašnjosti i suociti se s izazovima. Trebaju i moraju znati upravljati telvizijom i kompjuterom, odnosno internetom, a ne da to isto njima upravlja.
Roditelji takoder trebaju vježbati bolju kontrolu medijskog utjecaja, bilo preko radija, TV-a ili Interneta. Oni mogu uspostaviti kontrolu u odredenim situacijama dajuci ispravne ali prijateljske komentare kako bi djeci pomogli da naprave razliku izmedu dobrog i lošeg. Alternativa je i da roditelji obezbijede djeci program o zdravoj sredini i relaksaciji. Muslimani moraju zaštititi kako užu, tako i širu familiju.
Islamske zajednice trebaju ponuditi više mogucnosti za socijalizaciju, npr. Mektebe, razne sekcije kroz sportske aktivnosti i sl., gdje ce uciti djecu o islamu, o moralu, o halalu i sl. Muslimani imaju odgovornost da pomognu svakom djetetu.

Budućnost naše zajednice ovisi o kvaliteti obrazovanja naše djece

Da bi naša djeca u budućnosti bila među uspješnima, moraju se oboružati najsmrtonosnijim od svih oružja: znanjem.

U početku su postojali proizvodi i usluge. A poslije toga je novac stigao u središte pozornosti. U osamdesetim se godinama prošlog stoljeća put do većeg bogatstva ostvarivao korištenjem novca na inovativne načine. Danas cestu do bogatstva popločuje maštovito korištenje informacija.

Brzi rast interneta omogućio je da bilo što bude dostupno bilo komu, bilo gdje i u bilo koje vrijeme. Ako je znanje moć, moć se sada potencijalno nalazi posvuda. Zbog količine informacija koja se neprestano povećava to je prava revolucija. U ovakva vremena svi smo trajno ne(dovoljno) obrazovani. Znanje je nešto što ne možemo svojoj djeci kupiti, niti ga možemo umjesto svoje djece steći. Mediji na kojima dolaze informacije sve su jeftiniji, ali kupnjom multimedijalne enciklopedije na DVD-u ne osiguravamo znanje svojem djetetu, to je samo pretpostavka da bi imalo iz čega učiti. Naša je odgovornost u tome da djecu naučimo kako učiti, kako znanje stjecati, da stvorimo naviku za cjeloživotno učenje, jer će cijelog života morati učiti da bi opstali «na vrhu». Srećom, znanje je poput nekog smrtonosnog virusa – jednom kada dođe u populaciju, nemoguće ga je zaustaviti, a na nama je da svoju djecu «zarazimo» tim virusom znanja, da im omogućimo pristup kvalitetnim informacijama i da ih potaknemo da se služe njima.

Za razliku od fizičkih izvora znanje upotrebom raste, a i prenosivo je – možemo ga uzeti sa sobom kada odlazimo. Ako zaista želimo da naša djeca izgrade dobar život i/ili samo zarade mnogo novaca – put do uspjeha ne može biti jasniji: moramo ih opremiti znanjem - i put pod noge.

Navikli smo vjerovati kako se do dvadesete ili dvadeset pete godine moramo predozirati obrazovanjem, a onda do penzije više nikad nećemo morati učiti. Na žalost (ili srećom) danas živimo u svijetu koji je izgrađen na snazi uma i moramo promijeniti svoju definiciju obrazovanja. Danas se procjenjuje da se svakih 5 godina količina znanja udvostručuje i kvalitetno obrazovanje više nikako nije punjenje ljudske glave činjenicama. Živimo u svijetu u kojem se konkurentske prednosti mogu naći bilo gdje, obrazovanje mora biti kontinuirano i trajati tijekom cijelog života. Školska knjižnica pravo je mjesto na kojem će naše dijete najbolje svladati uz pomoć školskog knjižničara tehnike cjeloživotnog učenja. Na žalost, to se ne može postići kredom i pločom, ili živom riječju knjižničara, ili korištenjem zastarjelih knjiga. Da bi naša djeca svladala tehnike cjeloživotnog učenja, moramo im omogućiti da to nauče vježbajući se na suvremenim nositeljima informacija. Preduvjet za učenje jest da imaju iz čega učiti. Sustav ne osigurava dovoljno kvalitetnih nositelja informacija, o nama ovisi hoćemo li neposredno pomoći svojoj djeci.

Svoju djecu ne možemo niti natjerati niti «motivirati» na učenje. Ono što možemo jest stvoriti im takvo okružje koje ih potiče na učenje.

Ispravni sistemi razmisljanja

Najbolju stvar koju čovjek može da ostavi svojoj djeci jeste dobar odgoj. Dobar odgoj ne podrazumjeva samo učtivost (persiranje starijih), pristojnost (nebrisanje nosa rukavom) i urednost (nositi ispeglanu košulju).
Dobar odgoj podrazumjeva osposobljavanje djeteta da se ispravno odnosi prema sebi, roditeljima, starijim, mlađim, učiteljima, neznalicama, prijateljima, neprijateljima, poštenima, lopovima tj. svim elementima jednog realnog i dinamičnog života te na taj način zaštiti samoga sebe, i druge, od eventualne emocionalne ili materijalne štete koja mu može biti nanesena ili je on može nanijeti.
Gledano u tom kontekstu, najbolja stvar koju čovjek može ostaviti svojoj djeci jesu ispravni sistemi razmišljanja. U slučaju da ih ne kani podučiti ispravnim sistemima razmišljanja, neka ne pravi djecu. Ima i drugih hobija. Praviti snješka, na primjer.

Piše: Edin i Aida Tule

Pitanje identiteta (klikni)

Svaka nagla promjena, bilo da se radi o ubrzanim individualnim promjenama poput puberteta, promjene sredine, profesionalne reorjentacije, s jedne strane, ili kolektivnim previranjima poput raspada države, rata, prelaska iz jednog ekonomskog sistema u drugi, s druge strane, redovno dovodi do kriznih stanja koja su popraćena stanjem zbunjenosti zbog sporije adaptacije na nove okolnosti, kao i zbog nedovoljno jasne predstave o novonastaloj ulozi i budućim ciljevima. U pomenutim situacijama nezaobilaznih promjena, osoba - ukoliko nema jasno izgrađen individualni identitet tj. skup karakternih osobina putem kojih se razlikuje od drugih - razvija razne forme sekundarnih identiteta (npr. profesionalni, nacionalni, politički, vjerski, itd.) koje prenaglašeno ističe, koristeći ih (nesvjesno) kao paravan za prikrivanje neotkrivenog unikatnog individulanog potencijala. Najeklatantniji primjer je potreba određenih grupacija za prenaglašenim isticanjem segmenata vlastitog vjerskog identiteta, koje ne bi bilo problematično da je razvoju istog prethodio srazmjeran razvoj individualnog ili primarnog identiteta. U bh. društvu je tokom rata na vjersko-socijalnom planu došlo do naglog prelaza iz stanja ateizma u stanje religijskog osvješćenja što je prouzrokovalo, pored ostalog, razičite krize zbog izostanka postepenog razvoja ličnosti. Dokaz da je je kvalitetan vjerski (kolektivni) identitet moguće izgraditi samo na prethodno izgrađenom individualnom (primarnom) identitetu nalazimo u izreci Muhammeda, a.s., : “Oni koji su bili najbolji od njih u džahilijetu, oni su najbolji i u islamu, samo ako se poduče vjerskim propisima.“ (Muttefekun alejhi) Prethodni citat jasno upućuju na postojanje jezgre univerzalnih ljudskih vrijednosti koje čine osobu kvalitetnom neovisno o bilo kojem kolektivnom identitetu. Tako će osoba koja brusi svoj odnos prema životu konstantnom zdravom znatiželjom, neumoljivom kritičnošću prema sebi i drugima, orjentiranošću ka korisnom znanju i mobilnošću u ime većih ciljeva – neovisno o pripadnosti religijsko-civilizacijskom krugu - neminovno izrasti u ljudski dragulj vrijedan pažnje kojem (islamski) vjerski identitet predstavlja samo završni ukras. Tako se npr., unikatni individualni potencijal Ebu Bekra, r.a., kojeg je razvio prije nadopune svoje ličnosti novim elementom islamskog vjerskog idetiteta, ogledao u moralnosti, proaktivnom odnosu prema znanju, trgovačkim vještinama, izvrsnoj komunikativnoj sposobnosti, ekspertizi u rodoslovlju, eleganciji i karizmi kojom je zračio. S druge strane, osoba ili skupina ljudi koja živi u ambijentu u kojem joj niko ne objašnjava aktuelne političko-ekonomske tokove i važne vjersko-društvene procese, te ista nema jasan stav o tim dinamičnim pojavama, bez obzira koliko vlastitu smušenost pokušala prikriti neshvaćenom vjerskom formom – demonstrira i krizu vjerskog identiteta pošto je svaki kolektivni identitet klimav ukoliko nije građen na zdravom individualnom tj. primarnom identitetu.

predavanje iz dzamije

Djeca su vaše iskušenje
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji je vjernike ukrasio imanom što daje plodove na oba svijeta, a sve ostalo On daje kao ukras ovoga svijeta. Salavat i selam Učitelju svijeta – Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici i svim ashabima.Među ukrasima ovoga svijeta su i imetak i djeca, bez kojih ljudi ne mogu zamisliti život, a, istovremeno, nisu svjesni kolika su oni odgovornost pred Allahom. Jesmo li mi kao roditelji ispunili obaveze prema ova dva ukrasa i jesmo li udovoljili njihovim hakovima (pravima)?Većina ljudi vole svoju djecu radi sebe. U osnovi, čovjek najviše, zapravo, voli sebe, pa tek onda djecu, imetak, rodbinu, prijatelje…Imetak voli zato što je on sredstvo njegovog opstanka. Djecu čovjek ne voli zbog eventualne koristi od njih, čak ponekad podnosi i tegobe od te iste djece, već ih voli jer je svjestan da ga djeca nasljeđuju. I čovjek na taj način “produžava” sebe. Dakle, mi volimo djecu iz egoizma, kao što volimo doktora radi našeg zdravlja a ne njega kao doktora.Allah, dž.š., dao nam je sve ljepote i ukrase ovog svijeta kako bismo lakše izvršavali zadaću zbog koje smo stvoreni. A naša osnovna zadaća je “da nam Allah i Poslanik budu preči od svega stvorenog”. (14. Buharija)Zato vjernik ne smije dozvoliti da mu imetak, djeca i sve ostalo budu uzrok zaborava osnovne zadaće. Tome nas i Gospodar upozorava riječima:“O, vjernici, neka vas vaši imeci i vaša djeca ne odvraćaju od sjećanja na Allaha. Oni koji to učine, oni će biti pravi gubitnici” (Munafikun : 9).Samo da ukažemo na jednu od Allahovih mudrosti u samom poretku stvari iz navedenog ajeta. Prvo je spomenuo imetak, pa tek onda djecu. To je dokaz da čovjek više voli imetak nego djecu. Zato ima ljudi koji ubijaju svoju djecu (ili roditelje) zbog imetka. Danas, u savremenom društvu, toga ima napretek. Pogotovo na Zapadu.Mu’mini moraju biti oprezni i ne smiju dozvoliti da im djeca i imetak budu preokupacija, pa da zbog toga napuštaju namaz i ostale obaveze. Nisu svjesni da na taj način sebi odgajaju ubice, drogeraše i uličare.A oni čiji sinovi nisu takvi, a vezali su se za njih više nego za Allaha, imat će spomen i pomoć na ovom svijetu, a Tamo će bježati od svog sina, koji će ga napadati i teretiti što mu nije nadio lijepo ime, što ga nije odgojio u islamu…Tamo neće moći pomoći imetak, prijatelji, komšije, pa ni vlastita djeca.Uzvišeni Allah veli:“Toga danakada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti. Samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti“ (Šuara : 88-89).Koliko mi vodimo računa o svojoj djeci, kako ih odgajamo i usmjeravamo i izvršavamo li hakove koje imaju kod nas?Znamo Poslanikove riječi:“Svi ste vi pastiri i vi ćete biti odgovorni za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici i bit će odgovoran za svoje stado”. (15. Buharija, Muslim)Islamski velikan El-Eš'ari kaže: “Nije ti neprijatelj onaj koga u borbi ubiješ ili on tebe ubije, pa padneš kao šehid i uđeš u Džennet. Pravi neprijatelj ti je dijete, koje je poteklo iz tvoje kičme, a nisi ga odgojio u islamu”.Mnogi ljudi nemaju vlasti nad svojom djecom, a voljeli bi da budu upućeni kako da to postignu.A sada o razlozima:Prvo: Nemaju vlasti zato što su ih prepustili vjetrovima zabluda ili božanstvu i ropstvu mode.Drugo: Zato što većina ljudi misli da oni upućuju svoju djecu i da ona moraju biti takva kakvi oni žele da budu. Nisu svjesni da Allah upućuje. Ne razmišljaju o sinu Nuha, a.s., ili ocu Ibrahima, a.s., koji su bili nevjernici.Zato je sada doba kad djeca upućuju svoje roditelje u islam i elhamdulillah kad je to tako.Jedan islamski pjesnik kaže:”Djeca vaša nisu vaša djeca,Ona su sinovi i kćerke čežnje,života radi samoga sebe.Djeca dolaze preko vas,ali ne od vas.Iako su s vama,ona vama ne pripadaju.Možete im dati svoju ljubav,ali ne i svoje misli,jer ona imaju vlastite misli.Možete im dati kuću za tijela,ali ne i za duše.Njihove duše su u vlasti Onoga Koji ih je stvorio,Od Njega tražite da ih uputi”.Na kraju, primjer uglednog roditelja, koji iskreno voli svoju djecu i pomaže im. To je Ebul Esved ed-Dueli: “Djeco moja, bio sam dobar prema vama prije nego što ste se rodili, a i nakon vašeg rođenja, i bit ću dobar, inšaallah, prema vama i kad preselim”.Začuđena djeca upitaše oca: “Oče naš, znamo da nam pomažeš otkako smo se rodili. Nije nam jasno kako si nam pomogao prije našeg rođenja i kako ćeš nam pomagati poslije svog preseljenja?”Otac odgovori: “Prije rođenja sam vam izabrao majku zbog koje se nećete stidjeti izići na ulicu, a poslije moga preseljenja pomagat ću vam time što se bojim i vjerujem u Allaha i što govorim istinu”.Dakle, ko u svom životu bude svjestan Allaha i uvijek bude govorio istinu, neka ne strahuje za svoju “nejaku” djecu poslije svoga preseljenja. Upravo ovako veliki mufessiri komentiraju kur’anski ajet koji o ovome govori:„I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu“ (Nisa : 9).Molim Allah da nas učini da budemo takvi. Amin!Alipašina džamija, 14. 10. 2000.http://www.sulejmanbugari.com

Neka roditelji nikada ne prestanu učiti odgajati !!!

Glavna zadaća roditelja je da odgoje svoje dijete, to jest da mu pomognu da se, malo pomalo, kako odrasta, uključuje u društvo i da postane dobar član društva u kojem živi i radi. Ako to ne uspiju, nisu uspjeli u odgoju, nisu uspjeli ostvariti zadaću koja im je povjerena.

Što učiniti da dobijemo željeni odgovor od djeteta na naše poticaje? Prije svega, potrebno nam je strpljenje. To je ljudska osobina koja nam pomaže da ustrajemo i onda kad vidimo da plodovi našeg rada nisu nikli onako kako mi to želimo, nego da prokliju tek onda kad im bude vrijeme. Strpljenje nam pomaže da ustrajemo iako nam se čini da je cilj daleko. Strpljenje kruni zadovoljstvom svaki posao koji smo dobro započeli i ustrajno oko njega nastojali.

Nakon toga potrebno je povjerenje: povjerenje u odgajanika i povjerenje u odgojitelja. Djeca moraju vjerovati svojim roditeljima i roditelji moraju vjerovati njima. Ta vrlina ne dolazi sama od sebe. Ona nastaje malo pomalo kao plod uzajamnog nastojanja i povjerenja djece i roditelja. Ipak, mora se reći da veća odgovornost leži na roditeljima jer su oni stariji, iskusniji i znaju kako se ostvaruje povjerenje. To traži iskrenost i dosljednost. To traži da se u pravom trenutku učini pravi potez. Djeca su instinktivno spremna vjerovati roditeljima koji se za njih brinu.

Jedan savjet neće biti na odmet: neka roditelji nikada ne prestanu učiti odgajati i neka nikada ne pomisle da ako su s uspjehom odgojili jedno dijete, da se isti recept može primijeniti na drugo. Svako dijete je jedan novi izazov, jedno novo iskustvo, jedan novi život. Pogotovo to vrijedi ako je veliki vremenski razmak izmedu djece.

Osim strpljenja i povjerenja potrebno je imati vremena za dijete. Vrijeme provedeno s djetetom nije nikada izgubljeno. Iako bismo mogli raditi nešto "pametnije" i "korisnije", dok šećemo, dok se igramo, dok pričamo, dok se družimo s djetetom, ipak u konačnici vidimo da nema ništa vrjednije od toga da se bude s djetetom. Zašto? Prvenstveno zato što dijete najbolje uči i usvaja lijepo ponašanje iz primjera starijih. Djeca trebaju uzore. Pozitivni uzori najbolji su im putokaz kako se oni sami trebaju ponašati u životu.

Uza sve to nabrojeno, a i mnoge druge stvari koje su preskočene, kruna odgoja jest ljubav. Ljubav je ta koja pokreće ljude da se uopće odluče na djecu. Ljubav je ta koja im daje snage da odgajaju djecu i da se žrtvuju za njih. Ljubav je ta koja će im pomoći da doista dobro i uspješno odgoje svoju djecu. Gdje je ljubav, gdje ona upravlja našim osjećajima, tu je onda i hrabrost i žrtva i sposobnost. Ono što ne znamo, ono što ne možemo, što ne razumijemo, sve ćemo to nadoknaditi ljubavlju.

Dova za cestitu djecu

Ni jedan trud necem donijeti rezultat bez Allahove pomoci. Treba uciti sljedecu dovu sedam puta poslije svakog dnevnog namaza da se imaju cestitia djeca. Ovo je dova poslanika Zekerijja koja se nalazi u suri Ale Imran, ajet 37:

Bismillahirrahmannirahim
Allahumme salli ala muhammedin ve ali muhammed.
Rabbi heb li min ledunke zurrijjeten tajjibeten, inneke semiuddua.
Allahumme salli ala muhammedin ve ali muhammed.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Boze, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj.
Gospodaru moj, podaj mi od Sebe cestito potomstvo; Zaista Ti cujes dovu.
Boze, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj.

10 zlatnih pravila odgoja djece

1.Nikada ne udarajte svoje dijete!

Svaki roditelj zna kako ga dijete može izludjeti i dovesti u situaciju kada poželi udariti ga po guzi, no nemojte si dozvoliti da to doista i učinite. Maknite se od djeteta, umijte se hladnom vodom, vrištite u jastuk... Pokušajte potrošiti nakupljenu negativnu energiju na drugi način koji ne ugrožava vaše dijete. Zašto ne udarati? Mnogo je razloga. Udaranjem djetetu šaljete one poruke koje mu vjerojatno nikada ne biste htjeli usaditi – da je u redu udariti slabijeg od sebe, da je u redu udariti osobu koju voliš, da je u redu udariti kad ne znaš miroljubivi izlaz iz situacije, da je u redu primjeniti fizičku silu, da se roditelje "sluša" zbog straha... Neka vaš autoritet nad djetetom, koji je neosporno potreban, počiva na ljubavi, a ne na strahu. Zadnje, ali ne i najmanje važno – u našoj je državi udaranje djece kažnjivo zakonom.


2. Poštujte dijete!

Vaše dijete, ma koliko malo bilo, ima svoju osobnost, interese i želje. Iako je maleno, ono je također ljudsko biće koje zahtijeva odnos pun ljubavi i uvažavanja. To ne znači da mu morate ispunjavati svaki prohtjev, ali biste ga trebali pustiti da slobodno izrazi svoje želje, iako će neke od njih možda biti odbijene. Ne ismijavajte ga, ne umanjujte njegove strahove ili dvojbe, nikada ga ne vrijeđajte niti omalovažavajte. Nikada nemojte smetnuti s uma da to maleno biće ima svoj integritet koji vi niti itko drugi ne smijete narušavati.


3. Igrajte se s djetetom.

Vašem djetetu potrebno je vrijeme koje provodite u igri. Ne morate se igrati satima, stručnjaci tvrde kako je dovoljno i pola sata dnevno, ali to mora biti vrijeme u kojem vas neće prekidati zvonjava mobitela i tijekom kojeg nećete paralelno kuhati ručak. Najbolja je „floortime“ metoda - spustite se s djetetom na pod, igrajte se figuricama, crtajte, napravite cestu i vozite autiće, gađajte se jastucima, škakljajte, vježbajte, pjevajte, plešite, modelirajte... Slijedite dijete i njegove želje i budite sigurni da će takva potpuno predana igra napuniti vašem djetetu baterije!


4. Komunicirajte.

Pokažite iskren interes za ono što dijete radi, razgovarajte o njegovim razmišljanjima, osjećajima i svakodnevnici. Pričajte mu i vi o tome što ste vi radili, što volite i ne volite... Malo dijete učite verbalizaciji osjećaja kako bi kad malo odraste moglo točno detektirati svoje osjećaje i naučiti nositi se s njima na pravilan način. Dopuštajte mu da samo iskomunicira svoje želje i potrudite se što češće mu davati mogućnost izbora. Sve objašnjavate i pričajte od najranije dobi – naravno, kada dijete jednom počne pričati, ne zaboravite ga i slušati.


5. Budite iskreni prema djetetu.

Većina djece gotovo instinktivno osjeti kada ih roditelji „muljaju“. Izbjegavajte takav odnos i od početka budite iskreni prema djetetu. Uvijek mu govorite istinu o važnim događajima, promjenama i slično, ma kako škakljiva pitanja mogla biti, jer dijete instiktivno osjeća kad mu nešto tajite, ali ne zna dokučiti i protumačiti što se dogodilo. Roditeljska je obveza reći djetetu istinu na njemu prihvatljiv i razumljiv način, uz činjenice i bez pretjerivanja s detaljima te onoliko koliko za svoju dob može prihvatiti.


6. Hvalite dijete.

Pohvala je daleko učinkovitija od kazne. Dokazano je da su djeca sklona ponavljati ono ponašanje za koje su nagrađena, makar to bilo samo u obliku pohvale. Nemojte se bojati da biste mogli stvoriti malog egomanijaka , jer se to neće dogoditi. Pokušajte izbjegavati kažnjavanje i pridavanje pažnje neželjenim oblicima ponašanja, već se u potpunosti fokusirajte na pozitivne stvari koje je dijete učinilo. Na kraju svakog dana prisjetite se jedne dobre stvari koje je dijete taj dan napravilo (podijelilo igračke s drugim djetetom, pojelo cijeli ručak, pospremilo igračke...) i pohvalite ga. Neki roditelji vole nagraditi dijete putem „smješka“ – nasmijanog lica koje nacrtaju na papiru i stave na zid. Ako vam se ta ideja sviđa, možete je isprobati i dogovoriti s djetetom da će za 5 dobivenih smješka zaraditi privilegiju da mu kupite neku sitnicu.


7. Vjerujte svojim instinktima.

Čini vam se da je dijete bolesno, no rodbina vam govori da paničarite. Imate osjećaj da ste nečim povrijedili svoje dijete, ali sestra vam tvrdi kako umišljate. Ne dajte se smesti. Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i mogu predosjetiti ako nešto ne valja. Ne potiskujte svoje instinkte i dopustite im da budu vodič pri vašim postupcima i odlukama.


8. Budite dosljedni.

Nije uvijek lako, ali je dugoročno jedino isplativo. Većina roditelja padne u zamku popuštanja da bi (kratkoročno) riješili neki problem – na primjer, kažete djetetu da mu nećete kupiti neku igračku, no na kraju mu, nakon njegovog polusatnog vrišanja, plakanja, moljenja i kumljenja – tu igračku ipak kupite. Srežite takve situacije u startu – čim vidite da će doći do neke konflikte situacije, odmah se upitajte hoćete li na kraju popustiti pod pritiskom. Ako hoćete, onda je bolje da popustite odmah. U suprotnom djetetu šaljete poruku da ćete uvijek promijeniti svoju odluku ako se ono dovoljno potrudi i gubite kredibilitet. Odvojite bitno od nebitnog i ne inzistirajte na stvarima koje vam nisu doista važne.


9. Brinite za djetetovu sigurnost.

Ako imate malo dijete koje puže ili prohodava, obavezno zaštitite sve utičnice. Oštre rubove zaštite sigurnosnim silikonskim navlakama te uklonite sve opasne stvari (upaljače, noževe, sredstva za čišćenje) izvan mjesta na kojima ih dijete može dosegnuti. Djecu sve dobi uvijek vozite u odgovarajućoj autosjedalici, odnosno neka veća djeca uvijek budu zavezana sigurnosnim pojasem. Od malena ih učite da cestu prelaze isključivo na pješačkom prijelazu kada je upaljeno zeleno svjetlo, a manju djecu učite da vas, kad hodate uz cestu, obavezno drže za ruku.


10. Pazite na djetetovu prehranu.

Nije nužno da hranu za djecu kupujete isključivo u dućanima sa zdravom hranom, no poželjno je težiti uravnoteženoj prehrani, izbjegavati lošu hranu, a slatkiše umjereno dozirati. Dakle, djetetov jelovnik treba se temeljiti na voću, povrću, žitaricama, mliječnim proizvodima i ribi ili mesu, a hranu poput pašteta, hrenovki, grickalica, jela prženih u puno ulja poput prženih krumpirića te instant hranu (juhe iz vrećica i slični gotovi proizvodi) djeca bi trebala u potpunosti izbjegavati. Ako vaše dijete ipak jede takve namirnice, potrudite se svesti ih na što manju mjeru i obogatiti mu jelovnik primjerenijom hranom. Ne zaboravite da se prehrambene navike stvaraju u najranijem djetinjstvu te da su vodeći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj bolesti krvnožilnog sustava, koje su nerijetko usko povezane s lošom prehranom. Dajte u startu svom djetetu mogućnost da doživi duboku starost.