Obaveze roditelja prilikom odgoja

Prva roditeljska obaveza prema kur’anskim uputama jeste davanje is­pravnog mišljenja u poimanju stvari.

Hazreti Lukmana u 12. ajetu sure Lukman savjetuje svome sinu:
وَلَقَدْ آتَيْنَا لُقْمَانَ الْحِكْمَةَ أَنِ اشْكُرْ لِلَّهِ وَمَن يَشْكُرْ فَإِنَّمَا يَشْكُرُ لِنَفْسِهِ وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ حَمِيدٌ
O moj sine, nemoj da činiš širk Bogu i da pored njega uzimaš sudruga jer to je velik zulum.
.....
يَا بُنَيَّ لَا تُشْرِكْ بِاللَّهِ إِنَّ الشِّرْكَ لَظُلْمٌ عَظِيمٌ
O sine, i sve što postoji u svijetu i najmanje kao što je zrno goruščice bilo dobro ili loše doći će na Sudnjem danu kod Boga.

Lukman je slijedio jedan prirodan put usmjerenja. Počeo je od uputa vezanih za razum, zatim za nefsanske atribute, a nakon toga naglašava mu način ponašanja u društvu.

Druga obaveza roditelja prema djetetu jeste da mu zadaju samo ono­liko koliko može podnijeti prateći njegov duhovni razvoj te se prilagoditi razini njegovog razumijevanja.

Na dijete treba gledati kao na velik potencijal i neo­brađenu materiju u kojoj postoje mnoge sposobnosti, te ih stoga treba rav­nomjerno razvijati. Čovjek treba biti potpuno razvijen kada je riječ o nje­govoj duhovnoj prirodi jednako kao i čovjek u svojoj fizičkoj pojavi.