Ekspresivna vrijednost boje u dječijem crtežu

Ekspresivna vrijednost boje u dječijem crtežu

U okviru stepena svog psihofizičkog razvoja djeca postepeno otkrivaju boje kao osobine stvari. Dječiji crteži u boji su spontana projekcija njegove unutrašnjosti. Same boje nam otkrivaju dječiji emocionalni život, linije i figure nam otkrivaju stepen samokontrole, prostorne dimenzije otkrivaju nam uticaj okoline na dječiji karakter.
Djeca koja pretežno crtaju toplim bojama (crvena, žuta i narandžasta) posjeduju spontanu iskrenu osjećajnost i prijateljstvo prema drugima. Vole da učestvuju u igri i u svojim osjećanjima su veoma zavisna od drugih.
Djeca koja pretežno crtaju hladnim bojama (zelena, plava, smeđa i crna) otkrivaju kontrolisano ponašanje, ne nameću se drugima, rado se igraju sama, racionalnih su interesovanja, upravljaju se prema vlastitim mislima. Kod nekih se može uočiti agresivnost i osvetoljubivost.
Pretjerana upotreba crvene boje može da izražava pretjerano afektivnu ili čak agresivnu prirodu. Pretjerana upotreba žute boje izražava infantilno, spontano i osjećajno biće.
Pretjerana upotreba smeđe boje preovladava u crtežima djece koja su odrasla u okolini s pretjeranim higijenskim zahtjevima.
Pretežna upotreba crne boje uvijek znači pomanjkanje osjećanja ili neugodnog životnog stanja, koje dijete ne može da prevaziđe. Takva djeca potiskuju svoja osjećanja i strah, realistički su usmjerena, ističu intelektualne interese, često su usamljenici, najradije se igraju sami, a ako upotrebljavaju površinski crnu boju znači da su se našli u osjećajnoj krizi.

Likovna ekspresija pomaže djetetu da se oslobodi psihičke napetosti da razvija sposobnost opažanja, predstavljanja, samosvijest, istrajnost, radnu disciplinu, smisao za kulturnu zabavu i estetska doživljavanja. Likovni izraz treba da bude odraz djetetovog gledanja i opažanja, a ne da izvire iz naučenih šablona. Djetetu je dovoljno dati u ruke olovku, papir i bojice i diskretno usmjeravati njegov rad (poželjno je oduzeti gumicu, koja je simbol nesigurnosti pri crtanju).
Sve što dijete ostvari treba da primamo s pohvalama i oduševljenjem, kao njegov uspjeh. Negativno kritikovanje dječijeg crteža je nedopustivo, jer time podstičemo bojažljivost i neodlučnost, a u školskom periodu otpor prema stvaralaštvu.