Thursday, December 4, 2008

Kako (kvalitetnije) komunicirati sa svojim djetetom?


  • Komunikacija bi uvijek trebala biti dvosmjerna. Ne svodi se samo na to da svom djetetu dajete neki savjet ili mu govorite nešto, nego i na pažljivo slušanje i prihvaćanje emocija djeteta.
  • Tzv. reflektivno slušanje je jedan od najučinkovitijih načina komuniciranja s djecom osnovnoškolske dobi. Prepoznajte, poštujte i priznajte mišljenja i brige svoga djeteta, potražite emocionalno značenje koje se često skriva iza riječi, identificirajte osjećaj i reflektirajte („vratite“) ga djetetu. Npr. „Sigurno si bila ljuta kad ti se to dogodilo“.
  • Govor je samo dio komunikacijskog procesa; slušanje je također jedan njegov bitan dio. Zastanite s onim što trenutno radite i posvetite svoju pažnju djetetu; uspostavite kontakt očima; ne prekidajte ga brzo i ne upadajte mu u riječ; kimajte glavom, „mmmm“-kajte; dajte djetetu do znanja da ste uvijek tu da ga saslušate.
  • Roditelji često padnu u zamku korištenja komunikacije kao glavnog načina za davanje naredbi ili za držanje prodika o djetetovim nedostacima. Tako se često koriste fraze kao što su „Rekla sam ti da to ne trebaš napraviti“ ili „Trebao si me poslušati“. Kad roditelji koriste svaku priliku kako bi si „priskrbili bodove“ ili za optuživanje djeteta na ovaj način, djeca se počinju osjećati nedorasla očekivanjima roditelja. Ukoliko dijete osjeti da svaki njegov pokušaj komunikacije završava istom roditeljskom prodikom, uskoro će se pomiriti s tim da uopće nema smisla pokušavati komunicirati s roditeljem.
  • Kao i u komunikaciji s odraslim osobama, preporučuje se korištenje tzv. aktivnih „ja“ rečenica. Ukratko, „Ja mislim/osjećam/hoću/neću/(ne)volim/(ne)trebam“ umjesto „Ti si.../kod tebe.../Ti uvijek .../Ti nikad ...“. Korištenjem „ja“ rečenica uspostavlja se odnos ravnopravnog dostojanstva, odnosno postoji i poštuje se oboje sudionika komunikacijskog procesa.
  • Ukoliko svojem djetetu nešto trebate zabraniti ili uskratiti, učinite to na način koji mu dozvoljava njegovo pravo na vlastito mišljenje, ali objasnite da, dok ne postane starije, postoje neke odluke za koje imate odgovornost donijeti za njega.
  • Osnovnoškolska dob je pravo vrijeme za učenje važnosti poštovanja različitosti među ljudima. Objasnite djetetu da ne bismo trebali suditi o drugim ljudima jer ne posjedujemo sve potrebne činjenice. Pomognite svojem djetetu da stvori otvoreni svjetonazor o drugim ljudima i njihovim uvjerenjima.
  • Razgovarajte sa svojim djetetom o tome kako se vi osjećate. Npr. „Umorna sam od cijelog dana na poslu“ potiče otvorenu komunikaciju o djetetovim osjećajima. Ipak, ne opterećujte dijete sa svojim „odraslim“ problemima, kao što su npr. financije ili ljubavne veze. Ne preporučuje se tražiti emocionalnu podršku od svog djeteta.
  • Zapamtite važnost neverbalne komunikacije. Primjećujte sitne znakove raznih emocija na svom djetetu, npr. uzrujanosti ili tuge, pa spomenite „Činiš mi se tužan, želiš li mi ispričati nešto o tome kako se osjećaš?“.
  • Potičite svoje dijete u korištenju pozitivnog načina opisivanja samog sebe. Npr. „Popravljam se u matematici“ umjesto „Propali sam slučaj za matematiku“.
    ... i sve ostale roditeljski-intuitivne strategije bazirane na stvaranju pozitivne atmosfere i poticanju komunikacije između vas i vaše djece.

No comments: